Pratite nas

Sudbine

Šokantne scene na svadbi u Srbiji: KUMOVI SVADBENU TORTU PRVO NOSILI U GROBLJE, PA JE DONIJELI MLADENCIMA!

Published

on

Nakon godina konobarisanja u poznatoj kafani, konobar Milan je mislio da je kroz svoj posao sve vidio. A onda je još jedna obična svadba promijenila sve. Grobar koji kopa rake stigao je na veselje i preklinjao domaćina da odmah bace jednu tortu!

“Gosti su ušli u salu i sjeli, a za njima su došli i mlada i mladoženja. Prišao mi je kolega i rekao da neki grobar ispred restorana traži domaćina veselja. Nisam htio da opterećujem mladence, pa sam se uputio ka mladoženjinom ocu. Rekao sam mu šta je u pitanju, a čovjek samo zbunjeno podiže obrve. Krenuo sam sa njim ka vratima, instiktivno, ako mu zatrebam – svjedoči konobar.

Ispred kafane je stajao sitan čovjek u staroj odjeći, ni nalik gostu svadbe. Prema riječima konobara, oči su mu bile iskolačene, stezao je svojom jednom šakom onu drugu. Izvinio se nekoliko puta domaćinu i nakon što je mladoženjin otac pokazao nestrpljivost, mršavi grobar je počeo da objašnjava. Najprije je rekao da on kopa rake, tako je i vidio šta je vidio.

“Pratio sam jednu ženu dovde, lijepu i dotjeranu. Ušla je noseći tortu na vaše veselje. Ne bih vas uznemiravao da je prije toga nisam vidio na jednom grobu, sa tom istom tortom – tiho počinje grobar dok se zenice mladoženjinog oca šire.

Konobar Milan, koji je bio svjedok događaja kaže da je grobar počeo da “guta knedle”, a ruke su mu drhtale.

“Ta žena došla je na groblje dotjerana i sa tortom u rukama. Odmah mi je privukla pažnju. Ode do jednog groba i spusti tortu na njega, onda je nešto mumlala, pa tri puta prebacila zemlju sa groba preko torte. Mislio sam da tuguje za nekim kome je danas rođendan, pa mu je na grob donijela tortu. Ali, ona kolač ne ostavi tamo, nego opet uze u ruke i krenu van groblja. Tada sam znao šta je. U kolima je čekao muškarac. Sjeo sam u svoj auto i krenuo za njima, tako sam i stigao dovde – svjedočio je grobar mladoženjinom ocu.

Milan, konobar koji je cijeli razgovor slušao kaže da je domaćin bio “siv u licu”, a siroti grobar je već drhtao.

“Domaćine, oprosti, ali ta žena ti je obajala na grobu tortu za veselje i donijela ti je. Obojica znamo šta je to. Ona hoće kuću da ti zatvori, izbacuj to van – rekao je grobar naglo se pribravši.

Pribrao se i domaćin, a grobar je počeo da opisuje kako izgleda žena koja je donijela tortu. Poslije nekoliko riječi, domaćin se uhvati za glavu, strašno opsova i reče – to su nam kuma i kum.

Konobar koji je prisustvovao sceni kaže samo da je mladoženjin otac utrčao u salu, zgrabio za ruku kumu, pozvao kuma i izbacio ih napolje naglavačke. Konobara Milana zamolio je da nađe tortu i baci je u WC šolju.

Kada je došao k’ sebi istrčao je napolje da nađe onog grobara i pozove ga na slavlje. Ali, grobar je već otišao. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Dejanova “grobnica – dvorac”: SAGRADIO KUĆU ZA “ONAJ SVIJET” I VEĆ U NJOJ SPAVA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending