Pratite nas

Sudbine

Spavala sa 3.000 muškaraca: BAKA BI JOŠ SINE, ALI NE MOGU, KLECAJU MI KOLJENA!

Published

on

Jedna starija žena iz Velike Britanije otkrila je da je tokom svog života imala odnose sa preko tri hiljade ljudi, a mi vam u cjelosti prenosimo njenu ispovest.

“Se*s je moja strast. To je najzabavniji i najugodniji način provođenja vremena. Neke žene vole jogu, neke badminton, a ja volim jtelesne užitke – rekla je ona.
Mari Kalvert je već dugo u sretnom braku, a sa svojim sadašnjim suprugom se upoznala u ranoj mladosti, kada su oboje bili tinejdžeri. Vjenčali su se nakon nekoliko godina poznanstva, ali ono što je, barem iz ugla naše kulture, potpuno apsurdno jeste činjenica da ovaj bračni par živi slobodarskim načinom života i stupa u intimne odnose sa drugim ljudima.

“Nije prirodno imati jednog se*sualnog partnera 60 godina. Život je eksperimentisanje i doživljavanje, i to je ono što mi radimo. Beri ide s drugim ženama, ja s muškarcima. Nisam ljubomorna jer znam da me voli. Do 28. godine sam bila samo s njim, imali smo fantastičan se*s. Jednog dana on je došao kući sa svingerskim časopisom koji je pokupio od kolege. Našalio se da bi i mi to trebalo da probamo, a ja sam mu rekla da ne bude lud. Više nismo razgovarali o tome – prisjetila se.

Ipak, nije mogla da skrene misli sa časopisa koji je suprug donio i svakodnevno su joj kroz glavu prolazile erotske scene. Poslije dužeg premišljanja, riješila je da isproba i ovu avanturu. Sa prvim parom su se upoznali upravo preko časopisa koji je njen suprug donio, a da stvar bude još šokantija riječ je o profesorima sa jednog Univerziteta.

“Bio je to petak i sjećam se kako smo se vozili u njihovu kuću. Beri je zaustavio automobil i pitao me: ‘Jesmo li sigurni?’ Bili smo tako nervozni, ali i ludo uzbuđeni. Rekla sam mu da ćemo pokušati jednom pa vidjeti. Sve je prošlo i više nego dobro – istakla je ona.

Ubrzo nakon što su ušli u njihovu kuću, Mari se “bacila” na zavođenje zgodnog i markantnog profesora, da bi potom uslijedila “akcija”.

“Beri je otišao sa njegovom ženom i pogledao me. Licem mu se razvukao osmjeh. Znala sam da će sve biti u redu, ali i da nam se tog trenutka život skroz promijenio. Postali smo predani svingeri. Provodili smo vikende sastajući se sa raznim parovima. Postalo je uzbudljivo. Na poslu sam razmišljala o tome, o onome što sam radila veče prije i osjetila bih drhtaj kroz kičmu. Neki parovi, poput Džona i njegove supruge su nam postali dobri prijatelji, čak i kada smo prestali sa se*som. Druge smo pak vidjeli samo jednom – rekla je ova žena i potom se sjetila takozvane 14-orice “veličanstvenih”.

“Bilo je to na svingerskoj zabavi u Mančesteru. Sjećam se samo da sam bila nekontrolisano požudna. Sutradan sam osjećala laganu bol, ali na neki lijep način, kao da sam bila u teretani – istakla je Mari i dodala:

“Odlučili smo da otvorimo svingerski klub 1997. godine. Bilo je to dosta posla, ali željeli smo da radimo nešto oko čega smo strastveni. Klub dan danas dobro radi. Tokom radnog vremena se nikada ne “pohvatamo”, to je naš posao, a mi smo profesionalci. Ali, kada se klub zatvori… – rekla ja Mari tajanstveno i dodala da nisu ipak svi strastveni ljubavnici.

Takođe, spomenula je i da je u periodu kada je bila u četvrtoj deceniji života stupila u odnos sa jednim tek punoljetnim mladićem. Prema njenim riječima, ovaj čin je trajao veoma kratko, mladić je obavio posao a da se Mari još nije ni zadihala.

“Pazimo na sigurnost i nikada nisam osjetila da sam u opasnosti. Beri je obično u istoj sobi ili nedaleko. Prošle godine sam imala samo tri ljubavnika jer sam operisala koljeno, ali i dalje imam isti se*sualni nagon, samo što sam sada opuštenija – zaključila je Mari. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending