Sudbine
Životinje bolji roditelji od ljudi: OVU DJECU SU ČUVALE I ODGAJALE MEDVJEDICA, VUČICA, MAJMUNICA…
Životinje su često odgovorniji roditelji od ljudi, što su pokazala mnoga istraživanja i konkretni dokazi iz istorije, gdje su životinje uspješno odgajale i spasavale djecu od opasnosti koje vrebaju u divljini.
Ove priče, koje na najdublji način humanizuju životinje, kriju najjeziviju moguću notu, zbog čega decenijama, ako ne i vijekovima, ne prestaju da fasciniraju ljubitelje bizarnog. Oni koji su odrasli na “Knjizi o džungli” u njima će pronaći ostvarenje najdivnijih djetinjih snova i maštanja, ali i strahova, jer divljina u čovjeku izaziva užas koji se sa rijetko čim može mjeriti.
Predstavljamo vam djecu koju su odgojile životinje i koja su, uprkos svemu, preživjela daleko od civilizacije.
1. Djevojčice Kamala i Amala koje je odgojila vučica
Romul i Rem su bez sumnje najpoznatiji par koji su odgojili vukovi, ali su ove dvije djevojčice svakako najpoznatije među istorijski potvrđenim slučajevima. Pronađene u čoporu vukova oktobra 1920. godine, vraćene su u svoje selo u Indiji nakon što su mještani pogubili njihovu “divlju porodicu”.
Godinama mještanima nije bilo jasno kako su ove djevojčice preživjele u divljini, a prema lokalnom predanju, imale su izražene prednje zube i vilicu i često su im oči sijale u mraku. Nažalost, mlađa djevojčica Amala ubrzo je preminula, dok je Kamala vremenom naučila da hoda i normalno da se hrani. Kamala je tokom života ukupno naučila svega 50 riječi.
2. Djevojčica koju je odgojila medvjedica
Ovaj slučaj je jedinstven u svijetu! Naime, lovci su tokom jedne hajke bili šokirani kada su ugledali medvjedicu kako drži djevojčicu. Pomislivši da je dijete u opasnosti, oni su jadnu medvjedicu upucali i ostali sleđeni od iznenađenja kada je djevojčica legla preko “mame” i nije željela da se pomjeri od nje.
Vraćena je u civilizaciju, ali nikada nije jela kuhanu hranu, već isključivo sirovo meso.
3. Dječak koga su odgojili majmuni – pravi Tarzan
Maleni John Sebuda iz Ugande nestao je 1988. godine, kada mu je otac ubio majku. Smatra se da je dijete, koje je tada imalo dvije godine, otac ostavio u šumi da ne bi morao da se brine o njemu. Tri godine nakon nestanka, njega su pronašle drvosječe – bio je nag i imao je duge nokte.
S obzirom na to da je tri godine živio sa čoporom divljih majmuna, Sebuda se veoma spretno pentrao po drveću. Nekoliko godina kasnije, izjavio je da su ga majmuni naučili da pronađe hranu i da su ga prihvatili kao svog.
4. Dječak koga su odgojile gazele i koji nikada nije pronađen
Jean Cloude Oger, antropolog iz Baskije, na jednom od svojih brojnih putovanja uočio je krajnje nesvakidašnji prizor u Siriji – čopor gazela i dijete koje baulja iza njih pokušavajući da oponaša njihove zvuke. Dijete je instinktivno trzalo mišiće kao gazela i jelo je korijenje kao i ove životinje. Ljudi su na osnovu Ogerovog svjedočenja pokušali da pronađu dječaka 1966. godine, ali nisu uspjeli.
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON