Riječ je o drugom nazivu za impulsivnu kupnju, odnosno prema službenoj definiciji – za konstantnu kupovinu novih stvari bez stvarne potrebe. Zašto baš Diderotov sindrom?

Ukratko, Diderot je zamijenio svoj stari udoban ogrtač, novim, ljepšim, baršunastim ogrtačem. S vremenom je uvidio da se njegov omiljeni novi ogrtač ne uklapa u njegov dom, stoga je odlučio preurediti vlastiti dom, kako bi uklopio svoj novi ogrtač.

Kako bi izbalansirao ugođaj u svom domu, svaki je nedostatak nadomjestio novom kupovinom. Na kraju je i sam u jednom od svojih djela napisao:
“Bio sam gospodar starog ogrtača, a sada sam rob novoga”!

Nismo li svi mi u današnje vrijeme robovi novoga? Pitamo li se ikad šta će nam to novo promijeniti u životu? Je li to novo samo krpanje rupa i stvaranje potrebe za još novijim? Usrećuje li nas to novo? Obogaćuje li nam život? Ili nam samo izvlači novac iz novčanika i zarobljuje nas dugovima?

Koliko smo se puta zapitali je li nam baš sad potrebna nova pegla, mašina, mobitel? Hoće li me ta najnovija generacija nečega stvarno zadovoljiti ili će privid sreće nestati u sekundi kad shvatim da želim još bolje i još više?… Koliko je to više i prestaje li ikada?

Jedan od dobrih primjera su dječji rođendani, za koje smo mi roditelji, do ove “dona korone”, izdvajali puste novce i svake godine sve više, veće, sjajnije i zabavnije, ne bi li nam djeca bila što sretnija i što zabavljenija. Čak smo i sebi nametali privid neke čudne sreće, sjedeći u kafiću s nepoznatim ljudima trateći dva do tri sata prebirući po nebitnim temama.

Naravno, tim činom stvarno jesmo usrećili svoje dijete, ali sebi smo nametnuli obavezu da idući treba biti još bolji i zabavniji te nerijetko i skuplji. Tako iz godine u godinu.

Sve je to nakratko korona kriza zaustavila. Dječji rođendani su se vratili kući. Sada više nismo mogli pozivati nebrojeno puno djece i njihovih roditelja, već samo one koji su nam važni, prijatelje i porodicu.

Ima i kod kuće troškova, ali su nekoliko puta niži. Zamislite, dijete nam je opet presretno i prezadovoljno s proslavom rođendana. Sretni smo i mi jer smo proveli kvalitetno vrijeme s prijateljima i obitelji, a i u novčaniku nam je ostalo nešto više novca, prenosi Žene i Novac.

Diderotov sindrom, kao što je vidljivo iz gornjeg primjera, je izlječiv, odnosno njime se može upravljati svjesnim, umjerenim, kontroliranim i smirenim djelovanjem. Jedino tako možemo uvidjeti obogaćuje li nam to nešto novo život ili je samo teret za naš budžet.

Drugim riječima, kada nam se pojavi potreba za nečim novim:

Postavimo sebi pitanje je li nam to stvarno potrebno? Hoćemo li dobiti pravu vrijednost za uloženi novac? Hoće li nam to obogatiti i olakšati život?
Odgodimo kupovinu na par dana, a ako i dalje smatramo da nam je to nešto novo potrebno, onda najvjerovatnije i jest.

Razmislimo imamo li kod kuće neku zamjenu za to nešto novo i može li dovoljno dobro zamijeniti to novo. Postoji li nešto starije generacije ili polovno, a da je iste funkcionalnosti.

Odredimo budžet koji ćemo potrošiti za nabavu te nove stvari i ne popuštajmo. Ne nasjedajmo na marketinške trikove, prestanimo pratiti brendove na društvenim mrežama.

A druženje s prijateljicama iz šopin centara – prebacimo u prirodu – bit ćemo zdraviji, a računi će nam biti puniji. I, kako nas je korona kriza naučila, usporimo, uzmimo sebi dovoljno vremena kako bi razaznali stvarne potrebe i uz to se osjećali sigurno i zadovoljno. (Naj portal)