Od kada je kao dječak, fasciniran, stajao ispred kaveza sa papagajima na jednom vašaru i molio roditelje da mu kupe, Stefan Švabić (27) iz Čepura, kod Paraćina, praktično živi sa ovim egzotičnim pticama.
Od malih braunouha, preko malog i velikog aleksandra, do najvećih ara i drugih prelijepih vrsta – ovaj neobičan mladić posvećuje im vrijeme i ljubav pokušavajući godinama da od hobija napravi zanimanje. Sada uz veliku podršku supruge Jelene i tromjesečnog Luke.
“Kakvi god da su motivi za čuvanje papagaja, bez velike ljubavi i strasti, ništa. Zaboravite na sve što mladi vole, posebno na putovanja, i posvetite im se maksimalno. Jedino tada oni tu ljubav vrate, postanu prave maze i ljubimci, mada se zakoni prirode moraju poštovati. Papagaji su dugovječne i inteligentne ptice, pa svako ko ih nabavi mora da zna da je to veza za cijeli život – napominje Stefan, dok nas u objektu upoznaje sa stotinu prekrasnih primjeraka – roditeljskih parova.
Od petnaestak vrsta papagaja u domu Švabića, čak trinaest je velikih. Potiču uglavnom iz Afrike i Južne Amerike, poput žaka i amazonaca. Tu su i različite vrste ara i kakadua.
Žutoćubasti Nemanja je najdruželjubiviji, prava maza i ljubimac. On najviše voli da pozira i da se slika, a poput drugih predstavnika svoje vrste, odlično imitira. Sopstveno ime izgovara bez greške. Neki pričaju čitave rečenice, čak imitiraju zvukove mobilnog telefona, SMS i vajber-poruke.
U domaćinstvu Švabićevih danas je više od 300 različitih domaćih životinja, a papagaji su među njima jedina egzotična vrsta.
Stefan je registrovao udruženje za zaštitu i odgoj ptica, što im pomaže pri nabavci specijalne hrane i alkica. Svaki ptić, po propisu, obilježava se alkicom desetak dana po rođenju i to ostaje za cijeli život.
“Svaka vrsta papagaja je drugačija i ima različite potrebe, baš kao i čovjek. Biraju partnera za cijeli život, a veliki papagaji prožive čitav ljudski vijek, čak sto godina. Imao sam jednog koji je umro od tuge dva mjeseca nakon što je njegova družbenica preminula od starosti. Kad nije više mogla da leti i samo je stajala na dnu kaveza, on je silazio do nje i hranio je do smrti – sjeća se Stefan. (Naj portal)
