Bolna je vijest da je otišao Đorđe Balašević. Preminuo je danas u 67. godini.

Desetak dana liječio se kod kuće sa simptomima upale pluća. Stanje mu se pogoršalo pa je preventivno primljen u beogradsku Infektivnu kliniku. Imao je simptome slične onima koje izaziva korona virus, no liječniku se javio tek kada su mu se oni pogoršali. Tada su ustanovili kako ima upalu oba plućna krila te je hospitalizacija bila neophodna i uputila su ga u bolnicu.

Nedavno je blizak izvor Balaševiću za srpske medije rekao kako je kantautor nakon doručka obavio telefonski razgovor s porodicom, a zatim je pričao s liječnicima, s kojima se i našalio. Bio je raspoložen i nije se žalio na tegobe.

Đorđe Balašević je rođen 11. maja 1953. godine, u Novom Sadu, u porodici oca Jovana Balaševića i Veronike Dolenec, iz Rasinje kod Koprivnice u današnjoj Hrvatskoj. Po pisanju hrvatskog magazina „Moljac”, Balaševićev deda Đoka se prezivao Balašev, ali je 1941. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata, iz straha „da će ga Mađari pomađariti” dodao nastavak „ić”, karakterističan za srpska prezimena.To se zaista desilo, ali ranije – oko 1935. godine, kako piše u “Službenim novinama Kraljevine Jugoslavije”.

Bio je član grupa Žetva i Rani mraz, a 1982. je započeo solo karijeru. Ukupno je objavio 12 albuma. Glumio je u nekoliko televizijskih serija, za koje je pisao i muziku.
Singl Računajte na nas, iz perioda dok je bio član Ranog mraza, postigao je veliku popularnost u socijalističkoj Jugoslaviji i ostao je popularan među jugonostalgičarima.

Balašević je odrastao u Novom Sadu, u kući u ulici Jovana Cvijića. Pjesme je počeo da piše u osnovnoj školi, a sanjao je da postane fudbaler. Gimnaziju je napustio u trećem razredu, jer nije volio matematiku, fiziku i hemiju, ali je uspio da maturira kao vanredni učenik i položio je prijemni ispit za studije geografije. Nikada nije diplomirao na univerzitetu, ali se 1977. pridružio grupi Žetva.

Godine 1977. pristupa akustičarskoj grupi „Žetva” sa kojom, iste godine snima hit pesmu „U razdeljak te ljubim” i ostvaruje svoj prvi uspjeh. Singl je prodat u više od 180.000 kopija, što je bio veliki uspjeh za jugoslovenske standarde.

Početkom 1982. godine započinje solo-karijeru albumom Pub sa kojim bilježi zapažen uspjeh. U TV seriji Pop Ćira i pop Spira tumači zapaženu ulogu berberina Šace. U zimu slijedeće godine prvi put puni beogradski Sava centar. Zatim slijedi ploča pod nazivom „Celovečernji the Kid” snimljena 1983. godine. Melodija naslovne numere koja je snimljena i na engleskom jeziku, je inspirisana folklorom Meksika. Aprila 1985. godine, snima izuzetno zapažen album 003. na kome se istakla pesma Slovenska. Ovu ploču je produkcijski uradio kao i prethodnu Josip Boček. Naredne, 1984. godine u saradnji sa TV Novi Sad snima i TV film pod istoimenim nazivom „Celovečernji Kid”.

Đorđe će ostati upamćen kao svijetla tačka u vrijeme krvavog raspada Jugoslavije. Ostalo je zabilježeno da su ga vojne vlasti u Srbiji željele da pošalju na front zbog čega nije održao tradicionalni koncert u Sava Centru 1992. godine. Pošto se smatralo da je odbio da ide u rat, njegove pjesme su zabranjene na državnom radiju i televiziji.

Pjesmu „Sloboda ne“ je objavljena na disku „Nas slušaju svi, mi ne slušamo nikoga“ Za svoj rad je dobio brojne nagrade, a neke od njih su: Nagrada punoljetstva, Oktobarska nagrada Novog Sada, Estradna nagrada Jugoslavije, nagrada za literarni doprinos u području estrade na Domanovićevim danima satire, nagrada Todor Manojlović za poseban umjetnički senzibilitet, itd.

Smatra da je njegov život dobio suštinu i formu tek kada je upoznao svoju suprugu Oliveru. Ona je došla iz Zrenjanina sa stipendijom jer je bila istaknuti sportista, olimpijski kandidat i reprezentativka u gimnastici. Bila je veoma siromašna i živjela je sa majkom u teškim uslovima. Za razliku od nje, Đorđe je bio razmaženo dijete kome su roditelji bili u inostranstvu, a njega su sa 18 godina pustili da živi sam i da vozi kola. Kad su se upoznali, odmah su se posvađali oko životnih principa. Osvojila ga je kada mu je tražila da joj pričuva šnale pošto je išla da se kupa izvodeći salto koji je svim muškarcima na plaži oduzimao dah.

Kada je otišao na ljetovanje u Umag, shvatio je da mu nedostaje i pozvao ju je sa recepcije hotela i pitao da se uda za njega. Nije stigla ni da odgovori, a on je sjeo u golf i vozio do Zrenjanina.

Kćerku Jovanu je prvi put vidio kada je imala mjesec dana jer je bio u vojsci i nije smio da prelazi granicu, a Olivera se porodila u Budimpešti jer je u Novom Sadu vladala epidemija meningitisa. Imao je ogromnu tremu kada je čekao da se rode Jelena i Aleksa, ali svoju djecu smatra najljepšim stvarima koje su mu se u životu desile.

Legendarnog Balaša posebno će pamtiti Sarajlije kojima je u vrijeme četverogodišnj opsade slao podršku javno, a odmah po okončanju sukoba prvi je umjetnik koji je odlučio da zapjeva Sartajlijama u prepunoj “Skenderiji” (Naj portal)