Pratite nas

Sudbine

Šta sve žene doživljavaju kod ginekologa: ŠTA SI STISLA NOGE, HOĆEŠ DA DOĐE BRED PIT DA IH RAŠIRIŠ!

Published

on

Nekoliko dana zaredom se na Fejsbuk stranici Vala, Ljeposava a i na Instagram nalogu, dijele iskustva žena iz Crne Gore, ali i Srbije, Bosne i Hercegovine, pa i dijaspore o iskustvima vezanim za poniženja koja su doživjele posjećujući ginekologa, bilo da je u pitanju porođaj, bilo da se radi o pregledu.

I, da sva sakupljena iskustva mogu da se spakuju u kofere, bila bi teška kao crna zemlja. Tako je na ovoj stranici osvanula i objava u kojoj se kaže:
Drage Ljeposave, vrijeme je za zajedničku akciju!

Nakon što smo tokom prošle neđelje jedne drugima ispričale o ponižavajućim i traumatičnim iskustvima u ginekološkim ordinacijama i porodilištima, postalo je jasno da tu nije riječ o pojedinačnim slučajevima i da niti jedno naše iskustvo nije usamljeno.

Viđele smo da svuđe u Crnoj Gori – a kako se pokazalo, i u regionu – mlade đevojke ne idu na redovne preglede jer ih na tim pregledima medicinsko osoblje verbalno ponižava i fizički povrjeđuje; žene sa bolnim menstruacijama i policističnim jajnicima doktori i doktorke ne shvataju ozbiljno i daju im savjet da zatrudne umjesto terapije za liječenje, dok trudnice opravdano strahuju od nasilja na porođaju i postporođajnih operativnih zahvata.

Viđele smo kolika je razmjera problema koji se tiče svih nas, i zato predlažemo da zajedno zahtijevamo rješenje! Ovo je pitanje kvaliteta zaštite ženskog reproduktivnog i psihofizičkog zdravlja, zaštite na koju imamo pravo i koju Ministarstvo zdravlja i Vlada Crne Gore treba da nam obezbijede!

U ime svih nas, Ljeposava je danas poslala mejl Ministarstvu zdravlja Crne Gore (slika u prilogu) kojim zahtijevamo da Ministarstvo objavi na koji način planira da se suoči sa, kako smo viđeli, sistemskim problemom nasilja nad ženama koje pokušavaju da ostvare svoje pravo na zaštitu reproduktivnog zdravlja. Sve informacije koje dobijemo podijelićemo sa vama, a zahtijevaćemo ih sve dok nadležni ne odreaguju.

Ovako kako je dosad bilo – vala više ne može!

Ljeposava ima i širi plan akcije u koji želi da uključi sve vas.

Tekst mejla prenosimo u cjelini:

“Poštovani,
Nakon što je nekoliko stotina žena podijelilo sa nama svoja traumatična iskustva prilikom posjeta ginekolozima i ginekološkinjama – kako u javnim, tako i u privatnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori – žaleći se na verbalno i fizičko ponižavanje, verbalno seksualno zlostavljanje i fizičko nasilje, nemarnost, nesavjesno liječenje i odbijanje pružanja medicinske njege, obraćamo vam se, u ime svih tih žena, sa pitanjem:

Kako namjeravate da zaštitite pacijentkinje od verbalnog i fizičkog zlostavljanja za koje, u velikoj većini slučajeva, ne postoje materijalni dokazi?
Mnoge žene su se obratile Zaštitnicima prava pacijenata u želji da podnesu žalbu, a najčešće bi dobile odgovor poput: “Nama je žao, možete podnijeti žalbu, ali ako nemate konkretne dokaze – ona će ostati samo mrtvo slovo na papiru”.

Zakon o pravima pacijenata Članom 1 propisuje: “U ostvarivanju prava utvrđenih ovim zakonom obezbjeđuje se poštovanje ljudskog dostojanstva, fizičkog i psihičkog integriteta i zaštita tih prava.”

Izdvajamo vam samo neke od izjava koje su medicinski radnici i radnice uputili pacijentkinjama, dok sve možete pročitati ođe: https://bit.ly/3qgPhC8 , a vi nam recite da li je ovo poštovanje ljudskog dostojanstva i fizičkog i psihičkog integriteta?

“Uf, oblači se da ti ne napravim treće dijete” (pacijentkinji prilikom pregleda nakon drugog porođaja)

“Šta kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila” (pacijentkinji na porođaju)
“Šta si stisla noge, oćeš da dođe Bred Pit da ih raširiš”

“Spolja tako lijepa, iznutra tako kvarna”

“Koliko si ih imala dosad”

“Au, pa ti ko da si stajala pored puta” (pacijentkinji pozitivnoj na HPV)

Molimo vas da nas obavijestite o tome na koji način namjeravate da zaštitite pacijentkinje od ovakvog verbalnog zlostavljanja i kaznite osoblje koje ga počinjava, s obzirom na to da pacijentkinje nemaju način da prilože materijalne dokaze za ovakav tretman i s obzirom na to da naš sistem ima dugogodišnji običaj da štiti nasilnike i izvan zdravstvenih ustanova.

Zatim, Član 30 Zakona o pravima pacijenata propisuje da “pacijent ima pravo na blagovremenu zdravstvenu zaštitu”.

Da li su naredni komentari, izbacivanje pacijentkinja iz ordinacije i odbijanje pružanja zdravstvene zaštite jer su prethodno posjetile privatnu kliniku, kao i činjenica da žene sa bolnim menstruacijama i policističnim jajnicima doktori i doktorke ne shvataju ozbiljno i daju im savjet da zatrudne umjesto terapije za liječenje blagovremena i savjesna zdravstvena zaštita?

“Terapija za policistične jajnike je udaja”;

“Srediće ti se obilne menstruacije kad rodiš”

“Ne budi razmažena, ne može to da boli toliko”

Kako namjeravate da obezbijedite pacijentkinjama blagovremenu i savjesnu zdravstvenu zaštitu i da osoblje koje im istu odbija kaznite i obeshrabrite da se tako ponaša prema pacijentkinjama u budućnosti?

Na kraju, verbalno i fizičko nasilje na porođaju, vraćanje trudnica sa kontrakcijama kući, skakanje po stomaku, lascivni komentari, nepotrebna epiziotomija, odbijanje da se pacijentkinjama da epidural na koji imaju zakonsko pravo, zašivanje bez anestezije, zanemarivanje pacijentkinja koje nijesu dale mito – nalaze se na vrhu dugačke liste trauma i nepoštovanja prava sa kojima se građanke Crne Gore svakodnevno susrijeću u zdravstvenim ustanovama.

Povrh svega toga, zbog neefikasnog procesiranja prigovora i vječitog “nedostatka dokaza”, te činjenice da medicinsko osoblje koje maltretira pacijentkinje ostaje nekažnjeno, mnoge žene se plaše da podnesu prigovor jer treba opet da se vrate u tu bolnicu i strah ih je još goreg tretmana od strane lica koja su prijavile.

Naše pitanje, dakle, glasi:

S obzirom na to da pojedine medicinske radnike/ce sistem, svojim nečinjenjem, ohrabruje da se prema pacijentkinjama ponašaju na gorenavedene (i mnoge druge) nasilne načine koji su protivni Zakonu o pravima pacijenata i koji se oglušuju o naša ljudska, Ustavom garantovana prava, kako namjeravate da tome stanete na put, razmontirate prepreku “nedostatka materijalnih dokaza”, stanete na stranu građanki koje zastupate i obezbijedite im pravičnu, blagovremenu i savjesnu zdravstvenu njegu i poštovanje ljudskog dostojanstva i fizičkog i psihičkog integriteta?

U Izvještaju o prigovorima pacijenata za 2020. godinu navodite: “Po zahtjevima i pritužbama pacijenata, a u svakodnevnoj komunikaciji sa institucijama, Ministarstvo zdravlja odmah reaguje”, te se, skladno tome, radujemo vašoj hitroj reakciji i odgovoru, te konkretnom i proaktivnom pristupu rješavanju ovog problema.
Veliki pozdrav! Ljeposava i saveznice”

Ovakav i ovaj mejl, mirne duše, mogu da potpišu i pošalju sve žene i djevojke regiona. (Naj portal/ Foto: Facebook/@valaljeposava)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending