Pratite nas

Sudbine

Obišao preko 100 zemalja, a Crnogorac je: KADA BIH MOGAO BIRATI, BIO BIH JAPANAC!

Published

on

Edin Krnić iz Podgorice zasigurno je jedan od malobrojnih građana sa prostora bivše Jugoslavije koji je uspio da obiđe preko 100 država svijeta. Ovaj bivši autolakirer, a danas vlasnik porodične firme u Podgorici, priča o svojim putovanjima, iskustvima, ali i kulturi i ljudima koje je upoznao obilazeći razne države.

Junaka naše priče, koji se primiče pedesetoj godini života, najlakše je predstaviti kao putopisca. On je tokom posljednih dvasdesetak obišao tačno 80 država. U nekoliko država je putovao više puta. Na početku svoje priče Edin govori o tome kako je odlučio da krene u obilazak mnogih država.

“Prije 18 godina sam ostao udovac. Nakon toga su mi još neke bliske osobe umrle. Onda vidiš da je život strašno kratak, da se neke stvari ne mogu povratiti. Ako ne provodiš vrijeme sa porodicom ili ako ne odeš na destinaciju na koju si poželio, više se to ne može vratiti. Ako ne pođeš na Tajland ove godine, a odlučio si, onda naredne godine ništa, jer možeš otići na Kubu ili u Brazil. Ja se trudim da iskoristim ovaj život, imam elana. Dok sam na putovanjima koja traju po tri ili pet mjeseci, ja ne popijem niti jednu tabletu za glavobolju, ja se na svojim putovanjima nikada nisam razbolio”, priča Edin.

Ovaj avanturista na putovanja ide o svom trošku..

“Bio sam devet puta na Tajlandu, 17 puta u Sjedinjenim Američkim Državama, po tri puta u Kolumbiji, Meksiku, Indoneziji, po dva puta u Argentini, Brazilu i na Kubi. Mnoge zemlje sam po više puta obilazio”, kaže Edin.

On je tokom svojih putovanja obišao mnoge države Evrope, Amerike, Azije i Afrike. Ističe da je fasciniran kako je uređen Japan, kao i ljepotom Tanzanije, Gvatemale i mnogih drugih zemalja.

“Meni je definitivno broj jedan – Japan. Ako po budističkoj logici u nekom drugom životu budem bar pitan šta ću biti, ja ću biti Japanac. Oni su radni, vrijedni, tačni. To je jedna uređena zemlja, pravo savršenstvo. Takođe, sviđaju mi se Tajland, Indonezija, Kuba, Bolivija, Peru, kao i Meksiko i Gvatemala, koja je raj na zemlji. To su stare nacije, oni su postojali mnogo prije Evrope i Evropljana. Ispred nas su, i volim mnogo te narode”, kaže podgorički putopisac.

Država koja je Edinu posebno ostala u lijepom sjećanju je Tanzanija. Možda i iz razloga jer ga po nečemu podsjeća na njegovu Crnu Goru.

“U Tanzaniji sam bio četiri puta. Asocira me na Crnu Goru, iako nema nikakve veze s Crnom Gorom. Jer mi kažemo ‘niđe nebo nije plavo kao iznad Crne Gore’. Ne postoji ljepšeg neba na planeti nego što je iznad Tanzanije. Kada naveče gledate tu netaknutu prirodu, plavo nebo, to je fascinantno. Lavovi su na 200 metara od vas, ali vam ne prilaze”, navodi Edin.

Tokom putovanja, Edin je imao i neka neprijatna iskustva. U Kolumbiji je napadnut nožem, dok ga je na Tajlandu napao tigar.

“U Medelinu, u Kolumbiji, napadnut sam od nekog Kolumbijca, koji je imao nož. Na sreću, promašio me je. S druge strane, na Tajlandu me tigar napao. Ostao je ožiljak”, pokazuje ruku Edin, gdje su i dalje vidljivi tragovi tigrovih zuba.

Probao meso kornjače i tarantule

Tokom putovanja kroz Afriku i Južnu Ameriku, Edin Krnić je bio u prilici da jede i neku za naše prilike neobičnu hranu. Tako je probao meso od kornjače, a probao je i tarantulu, skakavce i škorpione.

“Kornjaču sam jeo na Kubi. Spremao mi je moj dobar prijatelj u gradu Trindidadu, koji je pod zaštitom UNESCO-a. Taj moj prijatelj Toni mi je preporučio jednom za večeru kornjaču; na italijanski se kaže tartaruga. Identično je meso kao kod nas juneće. Takođe, jeo sam i prženog pauka, tarantulu”, priča Edin.
Susret s kraljem u Indoneziji

Jedna od situacija koje će, kako ističe, pamtiti do kraja života jeste susret sa kraljem u Indoneziji.

“To je bilo za vrijeme krunisanja kralja na Džog Džakarti; to je regija na Javi. Ja sam tog dana bio tamo i u razgovoru sa lokalnom policijom saznam o čemu je riječ. Ja ih zamolim da mi dozvole da prisustvujem ceremoniji i oni me smjeste u VIP ložu. Nakon nekih sat vremena, prolazi kralj sa kočijom, ispred kočije četiri slona. Kralj ima svoju gardu, i ja sam upitao gardistu da li smijem da se javim kralju, jer sam bio jedini stranac u tom trenutku. Tada se kralj okrenuo, zaustavio kočiju, i sa mnom razgovarao pola minuta. Pozdravio sam kralja, a i on Crnu Goru”, prisjeća se Edin.

“Eto zašto volim Aziju, zašto volim tu kulturu. Oni imaju duševni mir, to su ljudi koji se ne nerviraju. Nebitno da li je tamo islam, budizam ili hinduizam”, priča Edin.

Osim egzotičnih zemalja, Edin je proputovao kroz skoro cijelu Evropu. Na pitanje zašto je baš izabrao da po nekoliko puta obilazi plemena u Tanzaniji, kao i egzotična mjesta u Južnoj Americi umjesto modernih evropskih glavnih gradova, on odgovara:

“Mene ne privlače Ajfelov toranj, Koloseum ili zid u Berlinu. Mene privlače ljudi. Taj njihov osmjeh kako mene oni prihvataju. Kada bih se ponovo rodio, opet bih isto radio”, kazao je Krnić. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending