13 godina je prošlo, ali tuga i bruka ostaju:NAKON UBISTRVA DENISA MRNJAVCA NIKO OD PUTNIKA U TRAMVAJU NIJE ŽELIO SVJEDOČITI

Na dan, 6. februar 2021. godine prošlo je tačno 13 godina od kobnog dana kada je u punom sarajevskom tramvaju brutalno napadnut i ubijen šesnaestogodišnji Denis Mrnjavac. Mladi život je ugašen zbog upućenog pogleda huliganima koji su prekinuli nevini dječački život i snove.

Prisjećajući se današnjeg dana njegova majka Ana Mrnjavac za Oslobođenje kaže da je porazno za društvo da se Denisa sjetimo samo na današnji dan.

“Mislila sam da će Denisova žrtva ne samo biti opomena, već da će biti žrtva za sve buduće generacije i nedužnu djecu ovog grada, nažalost ništa se nije pomjerilo sa mrtve tačke ni više od deceniju nakon. Ovdje nema nikakvih pomaka, svi su zakazali. Žao mi je što ne mogu ništa pohvalno reći u ovom trenutku osim da nisam mogla sanjati da će to biti tako. Moj Denis je život uzgubio u centru grada u punom tramvaju, prisjeća se ona.

A upravo je zvuk tramvaja sinonim za zvuk smrti. Denisova majka se svaki put upita da li je iko išta mogao uraditi tog dana kada je ubijen njen sin.

“Bez ikakvog povoda i razloga je ubijen, a grad se nije udostojio ni postaviti ploču na to mjesto. Tu se to dogodilo, čisto kao opomena za neke buduće generacije i djecu, naglasila je Ana.

Sve je manje nade da će u Denisovom slučaju ostrati trajna opomena i osuda nasilja, međutim sjećanje na nevinog dječaka neće pasti u zaborav.

“Sve dok žive Denisovi prijatelji i ja, sjećanje na Denisa neće nestati. On je svaki dan sa mnom, on mi daje snagu, moja prva misao svakog dana je upravo on, ali ja nastavljam dalje. Bilo je teško i mukotrpno suđenje koje je trajalo više od dvije godine. Niko iz tramvaja se nije udostojio doći na svjedočenje. Gubim nadu u ljudskost, naša djeca napuštaju ovu državu, odlaze, kazala je Denisova majka koja iako razočarana u društvo, zemlju, sistem, kaže njeno je mjesto tu, u zemlji zemlje u koju je ukopan. (Naj portal)