10. januara 2006. godine objavljena je kratka vijest: “Nakon kratke i teške bolesti u sarajevskoj bolnici Podhrastovi umro je pjevač Fadil Toskić”, te još nekoliko redaka posvećenih njegovoj pjevačkoj i frizerskoj karijeri. Preminuo je desetog januara 2006. godine.

Danas,  i ovog januara proradile su emocije, vraća se film uspomena na ovog čovjeka niskog rastom, ali veliku zvijezdu, sjajnog frizera i omiljeno lice Sarajeva.

Fadil vuče crnogorske korijene. Kao dijete je, zajedno sa roditeljima, trojicom braće i sestrom iz Podgorice preselio u Sarajevo. Otac Rifat je bio odličan frizer, pa je Fadil očito povukao na njega. Godinama je u Sarajevu imao frizerski salon, ali je uporedo plivao i u pjevačkim vodama. Imao je dara i za muziku.

Počeo je kao zabavnjak, prvo u grupi “Ajani”, pa u “Teškoj industriji”, a onda se otisnuo u samostalne vode, nastupao je na tadašnjim festivalima, snimao singl ploče, čak osvajao i nagrade. Prvi veliki hit je bio “Pođi pravo” na “Šlageru sezone 77”, a godinu kasnije je u sarajevskoj Skenderiji na “Šlageru 78” pobijedio sa hitom “Zapalio sam plamen”. Tada su ga optužili da je kupio glasove, što nije isključeno, ali nikada nije dokazano.

A onda se povukao, pa je opet bljesnuo, ali sa narodnjacima koje je snimao u saradnji sa Marinom Tucaković i Futom Radulović za sarajevski “Diskoton”. Počeo je nizati hitove: “Puče grom u sru mom”, “Kad ostaneš jednom sama“, “Jasmina”, “Kapija”, „Crno vino plave oči“….

Njegov sugestivan scenski nastup je oduševljavao, publika ga je obožavala, a kolege neizmjerno voljele. Imao je šarma…. Ali, nije bio prijatelj sebi. Nije znao s novcem. Naročito, mu je bilo teško za vrijeme opsade Sarajeva, ali se nekako izvukao i otišao u Njemačku, gdje ga je puno pomagao Halid Bešlić.

U ratu mu je uništen frizerski salon u Hrasnom, ali po povratku u Sarajevo, kao da se bio umorio od svega. Kao da nije imao ni snage, ni volje da nastavi karijeru dugu skoro 30 godina. Jednostavno sve je ostavio vremenu da bude sudija za Fadilov život i karijeru. A vrijeme je na njegovoj strani, jer što više godine prolaze uspomene na Fadila Toskića sve su jače. (Naj portal)