Ćešket ili kako ga još nazivaju ćeškek (u nekim krajevima ga zovu i ćeške i keške ili ćešket) je možda najautentičnije jelo hercegovačkog podneblja, a iako je jednostavnog sastava, predstavlja neizbJežan obrok za najveći hrišćanski praznik Božić (najčešće doručak, poslIJe višednevnog posta) kada su domaćinske trpeze najbogatije.
Ovo jednostavno jelo, za čiju pripremu je potrebno meso i žito (ječam ili geršlo, u novije vrijeme pšenica), je turskog porijekla ali su u današnjoj orjentalnoj kuhinji prisutne brojne varijacije ovog jela koje su suštinski iste, ali se u ukusima značajno razlikuju.
Kod nas se ćešket najčešće priprema od kokošijeg mesa i ječma, koji se kuhaju na način da meso treba da se u potpunosti raskuha i sjedini sa žitom.Meso se može kuhati prvo odvojeno (mada su se ranije kuhali zajedno sa žitom), a kada se dovoljno skuha odvajaju se kosti i u nastaloj supi, zajedno sa otkoštenim mesom, kuha se ječam.
Ječam se u prošlosti prvo stupao u avanu, da bi se od zrna odvojili nejestivi dijelovi. Ovo jelo se od davnina priprema u vrijeme zime i bilo je idealno za odgođenu upotrebu, pošto je izuzetno ukusno i kada se podgrije poslije nekoliko dana.
U nekim krajevima se meso i žito kuhaju uz stalno miješanje, a negdje se na dno posude u kojoj se kuha stavlja jagnjeći loj ili svinjska slanina, koji imaju funkciju da spriječe zagorijevanje pa se ćeškek ne miješa.
U obje varijante proces kuhanja traje i do 12 sati (zavisno od količine) na laganoj vatri, jer je potrebno da se meso potpuno sjedini sa žitom. Na koji god od načina da ga pripremite, ćešket će u sebi nositi miris davnih i zaboravljenih vremena, kao i dio hercegovačke tradicije. (Naj portal)
