Da li ste znali da je jedna od danas najvećih svjetskih medijskih agencija, Rojters, za slanje podataka sa berze između Ahena i Brisela svojevremeno koristila golubove?

Međutim, pismonoše su koristili još u Persiji, gdje je prvobitno i razvijana vještina treniranja ptica. Golubovi su bili posebno pogodni za slanje poruka i sitnih, laganih stvarčica, jer su znali da se vrate kući i sa udaljene, nepoznate lokacije.

Nakon Persijanaca golubove su koristili i Rimljani – Julije Cezar preko njih je obavještavao o svojim pobjedama, a Grci su u različite gradove slali ptice sa porukama u kojima je stajalo ime novih pobjednika na Olimpijskim igrama.

Mada „simbol mira“, u XIX vijeku u velikom broju država golub je korišćen u vojne svrhe. Problem je nastao kada su druge vojske počele da na njih šalju svoje – sove.
Početkom XX vijeka čak je patentirano vazdušno fotografisanje uz upotrebu golubova umjesto, na primjer, današnjih dronova.

Kako je upotreba telegrafa postajala popularnija tako su poštanske službe, veliki korisnici „golubijih usluga“ polako povlačile ptice iz upotrebe.

No, i danas neki smatraju da su golubovi suviše brzi i pouzdani da bi prestali da ih koristimo.
Brojni američki mediji su prije nekoliko godina zabilježili kao atrakciju da jedan snalažljivi vlasnik turističkog centra „Rocky Mountain Adventures“ u blizini Denvera još koristi ptice u zaista inventivne svrhe.

Kad njegovi klijenti, turisti, odu u divljinu gdje fotografišu prirodu i sve što im duša želi, po završetku izvade memorijsku karticu iz aparata i spakuju je u malu vrećicu nalik ruksaku.Vreća se okači na leđa goluba kog turisti tokom šetnje svo vrijeme nose sa sobom, a zatim puste pticu da slobodno odleti. Dok se vrate do turističkog centra, već ih čekaju razvijene fotografije i njihova memorijska kartica.

Kako ove ptice znaju da se vrate kući?

Izgleda da se najviše oslanjaju na osmatranje terena i na Zemljino magnetno polje. Naučnici, naime, objašnjavaju da je upotreba Zemljinog magnetnog polja za navigaciju ptica potvrđena eksperimentom sa vještačkim magnetnim poljem i praćenjem moždane aktivnosti golubova.

I mada znaju da postoji jasna veza zahvaljujući kojoj pismonoše imaju nekakav „unutrašnji navigacioni uređaj“ naučnici još ne mogu precizno da objasne gdje je taj „unutrašnji magnet“ kojim golubovi detektuju magnetno polje.