Pratite nas

Zanimljivosti

Kako hodate, takvo vam je zdravlje: GEGANJE, HOD NA PRSTIMA, SITNI KORACI…?

Published

on

Da li znate da letimičan pogled na hod i držanje otkrije brojne zdravstvene poremećaje? Stručnjaci sa Univerziteta u Pitsburgu sproveli su istraživanje koje je pokazalo da je brzina hoda pouzdan pokazatelj starosnog doba, pola, hroničnih bolesti, pušenja i indeksa tjelesne mase.

Tijelo se uvijek kreće u skladu sa opštim zdravstvenim stanjem organizma. Naime, ako osoba hoda tako da jedva savija stopala, vjerovatno su joj tabani spušteni ili ima problema sa kurjim očima. Takođe, ukoliko se kreće sa koljenima izbočenim prema napolje („noge u iks“), postoji vjerovatnoća da boluje od osteoartritisa. Ako su koljena okrenuta jedno prema drugom, vjerovatno je riječ o reumatoidnom artritisu, jer čak 85% ljudi sa tom bolešću hoda na takav način.

U slučaju da uočite da imate neki problem pri hodanju (ili vam neko skrene pažnju na to), obavezno se obratite ljekaru koji će otkriti o čemu se radi.

Geganje (može biti simptom Alchajmerove ili Parkinsonove bolesti)
Ako osoba prilikom hodanja vuče noge, odnosno jedva poduže stopala sa podloge i naginje se prema naprijed, postoji vjerovatnoća da boluje od Parkinsonove bolesti.  Osobe sa uznapredovalim Alchajmerom takođe koračaju kratkim, nesigurnim koracima. Takvo geganje zapravo pokazuje da mozak i muskulatura nisu povezani kako bi trebalo.

Zanošenje u stranu (bolovi u leđima)
Mišići abduktori kuka važni su za stabilizaciju karlice pa se, kada dižemo jednu nogu i stojimo na drugoj, „brinu“ za to da tijelo bude u ravnoteži. Ako su ti mišići slabi, prilikom hodanja ramena ili karlica su spušteni na jednu stranu. Uzrok slabih abdukatora su obično bolovi u leđima.

Sitni koraci (degeneracija kukova ili koljena)
Kada peta dodirne tlo na početku koraka, koljena moraju biti što ravnija. Ako nisu, to može biti znak da nešto narušava pokretljivost zgloba koljena. Takvi ljudi obično hodaju sitnim koracima. Sličan hod otkriva i one koje imaju probleme sa kukovima.

Hodanje na prstima – jedno stopalo (moždani udar)
Ukoliko osoba hoda na vrhovima prsta i to više jednom nogom, velika je vjerovatnoća da je pretrpila blaži moždani udar, koji obično zahvata samo jednu stranu tijela.

Hodanje na prstima – oba stopala (oštećenje kičmenog stuba)
Osobe koje hodaju na vrhovima prstiju obje noge vjerovatnije su pretrpile oštećenja kičmenog stuba i mozga, kao što je na primjer cerebralna paraliza. Ponekad mala djeca hodaju na prstima i to ne mora biti simptom nekog zdravstvenog poremećaja, ali u svakom slučaju se treba obratiti ljekaru.

Slabašno mahanje rukama (bolesna leđa)
Ako se pri hodu vrlo malo zamahuje rukama, to je znak da karlica nije dovoljno stabilna, jer postoji neka vrsta ograničenja u pokretljivosti leđa. Moguća posljedica su bolovi u donjem djelu leđa i veća sklonost ka povredama, pa je neophodno potražiti pomoć fizijatra.

Jedna noga pravi veći iskorak od druge (jedna noga kraća od druge)
Ukoliko karlica prilikom hoda pravi veći luk na jednoj strani, to može biti znak da osoba ima kraću nogu. Često se mogu primijjetiti i promjene na lumbalnom dijelu kičme. U tom slučaju,mogu pomoći specijalni ulošci koji se stavljaju u obuću. (Naj portal/Foto:Pixabay)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending