Nerma V. iz okoline Tuzle. Prema kazivanju Vidovite Rabije, koja joj je pomogla da pohvata svoje popucale životne konce, ispričala je kako je njen život unazad osam mjeseci bio kao iz bajke. A onda se pretvorio u pakao. Do tada se u njenom domu nikada nije čula psovka, povišen glas…
Imali smo povjerenj jedne u druge. Čim sa prvi put ostala trudna, završila sam sa poslom i posvetila se porodici. Djecu sam odgojila da poštuju druge, a i ja i muž smo bili blage naravi. Ljubavi u našem domu bilo je za izvoza. Smatrala sam nekako normalnim da mi ljudi na tome zavide i već sam se navikla na komentare, poput “Onaj moj se opet napio, istukao me, dijete mi opsovalo mater, kćerka hoće mobitel, djeca mi loše uče, dolazila mi policija na vrata…” Na sve te žalopojke sam vremenom oguglala zahvaljujući na blagodeti koju sam ja uživala. Zaista smo bili za uzor.
A onda prije osam mjeseci… počelo je udaljavanje. Djeca popustila u školi. Niko ni sa kim nije govorio, svako je radio šta je htio. Kčerka je odbijala poslušnost i učešće u kućnim obavezama. Na zajedničkoj večeri – ja sam bila jedina prisutna. Sjedila bih sama za stolom i pitala se šta nas snađe, plakala, obraćala se ponizno Bogu moleći da nas opet okupi, vrati nas na staro.
U nastavku Nerma pojašnjava da je djecu donekle i razumjela, mislila da ulaze u pubertet, ali najveće brige joj je zadavao muž. I on kao da je ušao u pubertet. Pošašavio je skroz. Promjenio imidž, ofarbao se, odijela I kravate zamijenio farmerkama i šarenim majicama. Iz cipela je ušao u patike i po cijeli dan igrao fudbala vani s dječurlijom iz komšiluka. Navečer je vrijeme provodio pred kompjuterom, ignorišući me.
Ta faza potrajala je nekoliko mjeseci, a onda umjesto poboljšanja bilo je još gore. Počele su oštre svađe, uvrede. Pale su mnoge teške riječi.
Nisam to mogla više trpiti. Obratila sam se za pomoć Vidoviroj Rabiji. “Otvorila mi je zvijezdu” i rekla da su nam napravljeni sihiri. I to preko kafe.
“Iz komšiluka su, dalje me ništa ne pitajte. Nego ako želite dobro sebi i svojim ukućanima, ovo treba hitno ukljanjati – kazala je Rabija.
Bilo mi je teško povjerovati, ali nakon svega što se desilo nisam imala izbora. Pristala sam na tretmane. I vrlo brzo sam shvatila da sam postupila ispravno, jer već nakon prvog tretmana kao da sam dobila krila, a u kuću e počeo vbraćati mir. Već slijedeće večeri nisam večerala sama, svi smo bili na okupu. Muž I djeca su izgledali smireno, zadovoljno.
Radi svake sigurnosti obavila sam još dva tretmana, dobila hamajliju zaštitnicu za porodicu. Ali, dobro pazim ko mi iz komšiluka dolazi i s kime kafu pijem, jer koga su “mije ujedale i guštijera se boji”.
