“Psi govore, ali samo onima koji znaju kako da slušaju”, zapisao je čuveni turski književnik Orhan Pamuk. Zamislite onda šta bi nam, svojim odlučnim lavežom, jedini autohtoni bosanski pas, tornjak, mogao ispričati o posljednjih hiljadu godina, otkako je prvi put spomenut u historijskim dokumentima i spisima.
Samo kad bismo ga znali slušati… Pričao bi sigurno o borilačkim arenama u koje su ga bacali Rimljani, pričao bi o vukovima, medvjedima i ostalim zvijerima kojima se odlučno suprotstavljao da bi zaštitio svog gospodara i svoj tor. Pričao bi i o carevima, kraljevima, banovima i sultanima, ali i običnim ljudima, pastirima i seljacima dobrog srca. Požalio bi se na današnje bh.vlasti koje su marginalizirale ovu autohtonu pasminu, ponos Vlašića, pa onda na slab rad kinološke organizacije…
O tornjaku priča Halil Sefer, certificirani dresser, vlasnik 300 ovaca i odajivačnice iz Travnika.Njegovo stado mirno pase, čuje se umirujući žamor potočića, ptice bezbrižno cvrkuću, vjetar huči, u travi lješkari nasmijani pastir, a sve to, budnim okom i gracioznim špalirom, prati tornjo, ili više njih. On je velik i snažan, gotovo savršenih proporcija. Kreće se harmonično i s mnogo samopouzdanja. Uglavnom je bijele boje sa nekoliko šara po tijelu, a u očima mu odraz pitome prirode njegove domovine, njegovog gospodara i njega samog.
“Miroljubiv, stamen i blage naravi, dobronamjeran. Nikada prvi ne napada, već upozori neprijatelja lavežom ili režanjem – kazuje Sefer, koji je kao srednjoškloloac odustao od kupovine maturskog odijela. Novac koji je dobio od roditelja je uložio u kupovinu šteneta tornjaka.
Halil o tornjaku kaže i ovo:
“Ako situacija zahtijeva, budan je, agilan i toliko neustrašiv da će se suprotstaviti i puno većim i snažnijim protivnicima. Ne boji se ni čopora vukova, a s još nekoliko “kolega“ u stanju je otjerati i medvjeda. Zbog toga ne čudi da je upravo Tornjak, taj veliki, mirni, dostojanstveni pas, autohtona pasmina Bosne i Hercegovine..
Baš kao i njegova domovina, i Tornjak se prvi put spominje prije hiljadu godina, a daleke 1373. godine je i prvi put detaljno opisan, u spisima đakovskog biskupa Petra Horvata. Opis je bio isti kao i danas: odani pas čuvar, koji radi sve što njegov gospodar traži, vrlo inteligentan i odgojen da ne bude agresivan, ugodan i blagonaklon prema strancima koje sretne izvan svoje domene..
Tornjak nije običan pas, nego dobri i odani, pitomi bosanski Tornjak. U dubokim, dobroćudnim i toplim očima otrkit ćete svu toplinu, plemenitost, dostojanstvo, susretljivost, snagu, ali I nježnost… Sretni su svi vlasnici pasa, ali niko kao ljudi koji imaju u svome okruženju tornjake. (Naj portal)
