Pratite nas

Sudbine

Rođen u čamcu: FRANE SELAK JE ISPAO IZ AVIONA I PAO NA PLAST SIJENA

Published

on

Dvije stvari čovjek mora imati kako bi uspio u životu. Prvo je sreća (ono kada se čovjeku pruži povoljna prilika), a drugo je pamet – ona čovjeku omogućuje da iskoristi povoljnu priliku. Čini se da je obje te stvari imao Frano Selak iz Petrinje (Hrvatska)

Frane Selak se komotno mogao zvati Srećko Srećković. Preživio je nesreću voza kada je poginulo 17 ljudi. Ispao je iz aviona sa 600 metara nadmorske visine i pao u plast sijena, a tom prilikom je živote izgubilo 19 ljudi. Preživio je autobusku nesreću u kojoj su stradala 4 čovjeka. Dok je vozio svoj automobil udario ga je kamion, ali je uspješno izbjegao eksploziju svog vozila jer ga je na vrijeme napustio. Poslije svih nezgoda koje su mu se dogodile odigrao je LOTO listić i osvojio 7 miliona kuna.

Bio je inače profesor muzike, a stekao je svjetsku slavu. U njegovu kuću u Petrinji dolazile su horde iz cijelog svijeta, zvali ga da snima reklame u inostranstvu.

Njegova životna priča je zaista nesvakidašnja. Rođen je 1929. godine na moru. U čamcu. Otac i majka krenuli su u ribe, ali je Frane bio nestrpljiv i majka se porodila nedaleko od obale Dubrovnika.

U djetinjstvu je dva puta spašen od teških bolesti. Prvi put su svećenici blagoslovili njegovu košuljicu kad mu je bilo 11 mjeseci, a s 11 godina vid su mu spasile časne sestre i njihove ljekovite trave.

Dok je radio u u Modriči kao profesor muzičkog vaspitanja često je putovao đačkim autobusom. Vozač Ahmet i on ostali su sami i odlučili popiti jednu putnu rakiju. Ahmet i malo više.

“Kad smo došli na most iznad rijeke Bosne, autobus je samovoljno produžio pravo. Probili smo ogradu, pali u rijeku, ali obojica prošli bez ogrebotine iako je autobus skroz bio smrskan – ispričao je Selak.

Nedugo zatim putovao je vozom iz Dubrovnika za Sarajevo. Pruga vodi kroz surovi kraj, prepun visokih stijena. Selak se prisjetio:

“Sjedio sam u kupeu s majkom mog prijatelja, kad se stijena odronila na prugu, pa je voz završio u Neretvi. Razbio sam prozor vagona, uhvatio sam nesretnu ženu i zajedno smo isplivali na površinu, a pomogli su nam i mještani Grabovca, mjesta gdje je voz izletio”, ispričao je profesor.

Ali, to nije bio kraj njegovih avantura.

“Kad mi se majka razboljela, odlučio sam iz Zagreba 1962. prvi put poletjeti avionom u Rijeku. Putem sam šarmirao stjuardesu Roziku, ali odjednom sam se probudio u bolnici u šok-sobi. U novinama sam pročitao da se avion zabio u stijenu, a pad s 800 metara visine preživjeli smo samo Rozika i ja, dok 20 putnika i članova posade nije preživjelo. Ja sam, naime pao u plast sijena”,- ispričao je.

Nakon toga još je tri puta imao saobraćajnu nesreću. Sa svojom ladom je najprije skoro izgorio, a onda je auto i eksplodirao, a kad se vozio po serpentinama prema Karlobagu, prepriječila mu se UNPROFOR-ova kamionska prikolica. Auto je odletio u ponor, a Frane na drvo za koje se uhvatio pri ispadanju.

Konačno, 2002. sjedio je pred televizorom i čekao izvlačenje Lota. Kad je hostesa pročitala i zadnji broj, Frane je počeo slaviti. Pogodio je sedmicu i dobio neto 6.400.000 kuna. Kupio je kuću u Petrinji, uredio je, i kraj nje izgradio kapelicu.

A onda su mu na vrata počeli zvoniti znani i neznani, tražeći pomoć. Kupio je tako prijateljima i rodbini ukupno 25 automobila, čak i orkestru sve instrumente. U Senju mu se svidjela kuća za 120.000 eura, ali joj je pala vrijednost pa ju je prodao za 70.000. Na Čiovu je naslijepo kupio i dva apartmana za 100.000 eura, a kad je došao u njima uživati, shvatio je da nemaju prozore, pa ih je prodao za 30.000.

Kad se proslavio u svijetu, njegov je život inspirirao strip-crtače koji su prije nekoliko godina prema njegovoj priči napravili i crtić. “The Luckiest Unlucky Man to Ever Live” do danas je na Youtubeu pregledalo oko 3.000.000 ljudi.

Nakon svih finansijskih promašaja, Frane je živio od 3.000 kuna penzije. Nije da nije mogao zaraditi. Zvali su ga Australci da za njih snimi reklamu za čips.

“Rekao sam da može, ali da ja ne sjedam u avion. Zato su oni došli ovamo. Reklamu smo snimali nekoliko dana. Najeo sam se čipsa k'o nikad u životu i mrzit ću ga do kraja života. Čak su me i bacali iz helikoptera u plast sijena da rekonstruiraju moju avionsku nesreću” – pričao je legendarni Frane. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending