Vijest o olasku na vječni počinak i Pere Gudelja rastužila je ljude širom BiH i regije. Žali Peru i malo i veliko. U njegovom rodnom gradu u Vitezu je muk i tišina. On je bio jedan od simbola Viteza. Nikog nije ostavio gladnog i bez posla. Volio je svoj narod, a i njega je narod volio bez obzira na vjeru.

Pero Gudelj je, kažu, više od Viteza volio samo harmoniku i narodnu pjesmu.

Gudelj je preminuo nakon bolesti zbog koje je posljednjih nekoliko mjeseci proveo na liječenju u našoj zemlji, Austriji i Hrvatskoj.Umro je u Zagrebu.

Zaista je ovo bolna vijest. Nema osobe koja nije poštovala i voljela Peru Gudelja. Nema osobe za koju on nije imao vedar osmjeh.

Gudelj je tokom života imao priliku da se upozna i druži sa najuspješnijim ljudima iz svijeta biznisa iz regiona, ali i iz ekonomije, sporta, muzike.

Zadnjih desetak godina nije imao sreće, uglavnom zbog privatnih problema. Sa suprugom s kojom je gradio poslovno carstvo se sporio oko mnogih stvari. Pokušao je izvršiti i samoubis*vo. Nakon uspješnog oporavka uplovio je u novu bračnu luku, ali ni u njoj nije uspio dugo ploviti. Razišao se i sa drugom suprugom. Na Vlašiću je počeo graditi veliki turistički kompleks.

Zadnjih godina kao da je predosjećao kraj pa je u pjesmama samo pjevao o majčici Bosni, sevdahu, harmonici. U jednoj pjesmi je pjevao: “Kad ne bude više mene, sjetite se moga lika, u sjećanju neka žive Pera Fis harmonika”.

Ali, eto smr* je bila brža. Otišao je dobri Pero Gudelj, čovjek koji je čitavog života svojom harmonikom, pjesmom i djelima spajao ljude u regiji, ali i svijetu. Neka mu je laka zemlja bosanska, a molba Bogu da ga nagradi za sve dobro ovozemaljsko što je činio, te da se smiluje i daruje Bosni i Hercegovini i regiji milione ljudi poput Pere Gudelja. (Naj portal)