Pratite nas

Sudbine

Desilo se u dolini Neretve: LJUBOMORNOM MUŽU IZREČENA ZABRANA PRILASKA LJUBAVNIKU!

Published

on

Prave filmske scene odvijale su se prošlog vikenda u dolini Neretve. Iako je dosta elemenata podsjećalo na zaplet iz nekog od filmskih scena, završeno je puno miroljubivije, a moglo je biti svega i svačega. Jer razvoj događaj nije slutio na sretni završetak.

Bila je subota. U porodičnoj kući opterećen ženinom nevjerom, jedan 50 – godišnjak smišljao je plan. Drugi glavni junak pojavit će se na sceni nešto kasnije, priprema terena je bila ključna. A nju je maestralno odradio sredovječni suprug, nekad rukometaš kao i većina njegove generacije na ovom prostorima, danas su mirni porodični ljudi. .

No, korona već neko vrijeme traje, dosada i manjak društvenih aktivnosti traju, a kako su kazali neki od naših sagovornika dobro upoznatih sa situacijom, “besposlen mozak je đavolje igralište”. Tako je muž, recimo da ima 50 godina, već neko vrijeme sumnjao u vjernost nekoliko godina mlađe supruge.

Čini se i da je otprilike imao neku viziju ko bi mogao biti potencijalni ljubavnik supruge – ali je htio biti siguran pa je napravio “inspekciju” ženinog mobitela iskoristivši, kako se to fino kaže, njenu nepažnju. Poslao je SMS liku na kojeg je imao pik, inače vlasniku kafića iz jednog od obližnjih mjesta, a u poruci (sa supruginog broja dakle) mu je obećao nezaboravnu večer punu vrućeg se*sa!

Sve je postalo jasno nedugo potom, za dobar provod očigledno super-zainteresirani vlasnik lokala (inače također porodični čovjek), koju godinu stariji od “suparnika”, dojurio je do porodične kuće svoje “stare” ljubavi. Navodno su bili u vezi prije 20-ak godina, što je i bio o*idač sumnje u vjernost.

Na njegov šok, dočekao ga je 50-godišnjak, naoru*an piš*oljem! Iako je sve bilo jasno vlasniku kafića, 50-godišnjak je, držeći ga na nišanu, istresao sve što ga je morilo:

“Šta je… Mislio si *eba*. moju ženu!? Sad ćeš se skinut, a onda nazovi svoju ženu i reci joj gdje si i zašto si tu!” – dio je tirade upućene prema nesuđenom ljubavniku, kojeg je potom “domaćin” natjerao da popije prozirnu tekućinu.

Uvjerio ga je da je u pitanju ci*okor! Da li od bezbojne tekućine ili od straha, pajdo se onesvijestio. “Spasili” su ga službenici Hitne službe pristigli na intervenciju jer ga je tako bez svijesti 50-godišnjak izbacio na ulicu. Kako se ustanovilo, ipak nije bio u pitanju otrov.

Dok je ovaj dolazio sebi, (pre)sumnjičavi muž mu je izbušio gume na automobilu, valjda da ojača cijelu poruku.

Kako se pak situacija razvijala u posljednjih sedam dana, kako su supruge podnijele novonastalu situaciju, tek treba vidjeti. Onaj policijski dio je djelimično gotov: 50-godišnjak je prijavljen te pušten na slobodu uz mjeru opreza – ne smije se približavati žrtvi, dakle vlasniku kafića i glavnom “osumnjičenom” za ulogu ljubavnika. Službeno su u “24 sata hr”iz dubrovačke policije dobili odgovor “kako je u cijelom slučaju kriminalističko istraživanje u toku”.

Na pitanje zašto pak iz PU dubrovačko-neretvanske nisu obavijestili javnost o ovom prilično bizarnom događaju, dobili smo više nego zanimljiv odgovor. Nisu se naime u sjedištu policije u Dubrovniku vodili činjenicom da je ovakva priča miljama daleko od svakodnevne, nisu smatrali da bi javnost trebala biti informirana.

Po njihovom, radi se o “porodičnim stvarima” za koje su procijenili da “ne postoji opravdani medijski interes”. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending