Petina žrtava porodičnog na’ilja su – muškarci. To je tabu tema i često se muškarcima žr'vama još manje vjeruje nego ženama. DW je razgovarao sa jednim muškarcem koji je jedva izašao iz pakla na’ilja i riješio da pomogne i drugima. A nas je njegova priča podsjetila na “ljubav” Brene i Saše Popovića s početka osamdesetih godina, kada su živjeli zajedno. U te četiri godine je bio situacija kada je Brena sa Sašom znala bukvalno obrisati pod.
Kad je Tami Vajsenberg upoznao svoju partnerku, razmišljao je tipično muški: „Ja sam njen zaštitnik!“ Ona je pričala da je bivši partner tukao, da je bila nesretna. To ga je dirnulo. Želio je da pomogne, da je spasi, i pokaže da muškarci mogu da budu i drugačiji.
„Tada nisam primijetio da je to bio njen trik da me pridobije i manipuliše“, ispričao je za DW Vajsenberg. .
On izgleda kao muškarac pun samopouzdanja, visok, snažan, pun energije. Priča mirnim glasom kako je u vezi postao žr'va na’ilja. To je teško zamisliti kad imate pred sobom ovolikog čovjeka, ali i to je kliše – da žr'va mora biti nježna i slaba.
Tami i ta žena su uselili u zajednički stan. Živjeli su zajedno, on je podržavao finansijski. Ubrzo sasvim dijele svakodnevicu, a i bankovni račun. U dobroj mjeri zavise jedno od drugog, a onda….
„Počelo je kad smo bili na odmoru u hotelu koji nije odgovarao njenim željama“, priča Vajsenberg.
„Nije htjela da plati hotel. I zahtijevala je od mene da je podržim i kažem vlasniku hotela kakvo smeće nudi gostima. To nisam učinio jer me je bilo sramota. Sjeo sam u auto i čekao da ona to sama obavi. Kad je došla, pljusnula me snažno i vikala. Pomislio sam da nikad više neću smjeti da se usudim da je ne podržim.“
Njegova partnerka je pravdala ispad teškim djetinjstvom. I on je to prihvatio.
„Osjećao sam se kao sluga koji je uvijek htio da joj se svidi. To mi je bilo najvažnije. Bilo je poznato kakvo voće ona želi, kako mora biti ubrano, kako servirano. A ako nije bilo tako, letjelo je meni u glavu. I tu se uvijek nametao pritisak da joj se moram svidjeti jer ću onda imati svoj mir.“
Ali nije se svidio. Ili nije dovoljno. A očekivanja su rasla. Pojačali su se ispadi i na’ilje. Tami Vajsenberg je s lomovima kostiju i posjekotinama morao u bolnicu. Uprkos tome, on se nije branio, nije uzvraćao na’iljem. Svih tih godina se nadao da će žena jednog dana shvatiti da mu čini nepravdu.
„Bio sam 24 sata na dan pod pritiskom da funkcionišem, ispunjavam zahtjeve, ne ponavljam greške. Bio sam stalno zauzet. Nisam imao vremena da osjetim samoću, da razmišljam o svojoj situaciji“, priča Tami.
Njegova partnerka je u međuvremenu kontrolisala društvene kontakte. Ljudi koji su mogli da doznaju nešto o na’ilju i možda pomognu – izbjegavani su – pa i članovi porodice.
U Njemačkoj se godišnje oko 26.000 muškaraca registruje kao žr'ava porodičnog na’ilja. Ali, ko će vjerovati muškarcu kad kaže da ga žena mlati? Jer, ranjivi muškarac, koji nije nasi'nik nego žr'va na’ilja, u društvu nije predviđen.
To potvrđuju i istraživanja naučnice Elizabet Bejts sa Univerziteta Cumbria u Velikoj Britaniji.
„Na televiziji i u programima komičara je na’ilje nad muškarcima humorističko sredstvo. Mi se onda smijemo na’ilju žena nad muškarcima, ali to ima posljedice. Niz stvari sprječava muškarce da zatraže pomoć. U to spada strah da se muškarcu neće vjerovati. A način kako mediji izvještavaju o na’ilju može uticati na taj strah.“
Istraživanje pokazuje da se muškarci zbog takvog odnosa društva često ni sami ne doživljavaju kao žr've. Ali imaju teške zdravstvene poteškoće. „Oni opisuju dugoročne mentalne i tjelesne probleme kao posljedicu na’ilja“, kaže Bejts.
To potvrđuje i Tami Vajsenberg. I za njega je psihičko na'ilje bilo bolnije nego fizičko.
„Jednog dana je stala pred mene i skinula kućni ogrtač, bila je potpuno gola. Onda je počela da se sama udara i grebe govoreći: ‘Prestani! Jao! To boli!’ Stajao sam pred njom kao paralisan i pitao se šta je sad ovo?“
Njegova partnerka je onda ponovo obukla kućni ogrtač i iz džepa izvukla mali diktafon kojim je sve to snimila. I zaprijetila mu da će ga ucjenjivati ako bude pričao o njenom na'ilju.
„Nisam mogao ni da se mrdnem. Bojao sam se da ću izgubiti ugled u društvu, na poslu i da uopšte neću biti shvaćen kao žrtva na’ilja nego kao na’ilnik.“
Brojke potvrđuju da muškarci širom svijeta imaju slična iskustva. U Meksiku, prema zvaničnim statistikama, muškarci čine četvrtinu žr'ava porodičnog na'ilja. U Keniji, Nigeriji ili Gani su nezaposlenost i siromaštvo česti razlozi napada partnerki. A širom svijeta nedostaje adekvatna pomoć za muškarce žr've na’ilja.(Naj portal)
