Pratite nas

Sudbine

Sirotica iz Gradiške: DRAGICA PAVIĆ SPAVA S OVCAMA, A JEDE AKO JOJ NEŠTO DONESE FATIMA FEJZIĆ

Published

on

Kako su objavile Nezavisne, Dragica Pavić, starija žena iz sela Krajčinovići, kod Gradiške, živi u nehumanim uslovima u trošnoj kući bez struje, vode i drva, a jedino bogatstvo koje posjeduje su dvije ovce s kojima spava.

Ova žena svakodnevno preživljava u uslovima nedostojnim čovjeka u 21. vijeku, a milostinja i hrana koju dobije od komšija su trenutno jedino čemu se ona zasad može nadati.
“Živim ovdje sama i nemam nigdje nikoga. Spavam s ovcama, nemam ni struje ni vode, te po 10 dana kruha ne jedem”, priča skoro u suzama Dragica Pavić.

Fatima Fejzić, koja je pokrenula apel za pomoć Pavićevoj, kaže da ovakav život i mučenje nikad u životu nije vidjela.

“Kad sam prvi put ušla u njenu kuću, vidjela sam da je puna rupa i skoro je ruševina. Njeno bogatstvo čine dvije ovce, s kojima nažalost i spava zajedno”, istakla je Fejzićeva.

Prema njenim riječima, Pavićeva nema porodicu i potpuno je sama, a jedino društvo joj, osim ovaca, čini nekoliko kokošaka i mačaka.

“Ona je invalid, noge su joj teške i jedva hoda, a živi od milostinje komšija koji joj povremeno daju hranu. Zamislite da nema ni te pomoći, pa ta jadna žena bi umrla od gladi”, priča Fejzićeva.

Dodaje da je nevjerovatno da neko može biti bez vode, struje i peći u 21. vijeku, te da to izgleda kao da živi u kamenom dobu.

“Sada stiže zima i hladniji period. Ako joj se ne pomogne pitanje je kako će ona sama pregurati ovaj najteži period. Njoj je potrebna i pomoć ljekara jer se pomalo gubi i ne zna ni sama koliko ima godina”, naglašava Fejzićeva.

Preko Facebook profila Fejzićeva je nekoliko puta apelovala na sve svoje prijatelje da pomognu ovoj starijoj ženi koja je u nevolji, te da su se ranije javili mladići iz Banjaluke koji su joj pomogli.

“Radim u blizini pa kad dobijemo doručak u firmi odnesem njoj kako ne bi bila gladna. Nisam ni ja u mogućnosti da više dajem, ali mogu toliko što je od srca. Bojim se da će je ljudi zaboraviti i da će umrijeti od gladi ili hladnoće”, kaže Fejzićeva.

Rade Cumbo, direktor Centra za socijalni rad Gradiška, rekao je za “Nezavisne” da im je poznata situacija u kojoj živi Dragica Pavić.

“Ona ne želi smještaj u ustanovi socijalne zaštite, te joj je radi poboljšanja materijalnih uslova u dvorište uz njenu saglasnost dostavljen stambeni kontejner”, kaže Cumbo. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending