Pratite nas

Zanimljivosti

Za cvijetni dom i u hladne dane: KAKO DA BOŽIĆNI KAKTUS ILI DECEMBAR CVJETA PREKO ZIME?

Published

on

Šta treba da uradite kako bi decembar počeo bujno da cvjeta? Teško je vjerovati da postoji cvijet koji mrzi sunce, a obožava vodu, ali postoji. Pogodili ste, to je božićni kaktus ili decembar.

Naziv je dobio po tome što bujno cvjeta od kraja novembra pa sve do kraja januara. I nema ljepšeg zimskog cvijeta od ovog, ali u mnogim kućama je ova biljka lijena za cvjetanje.

Mnogi griješe pa ovaj divni cvijet njeguju kao da je kaktus. Iako u svom nazivu nosi ovo ime, božićni kaktus je cvijet koji ne smije da se ostavi bez vode i u prostoriji sa suhim vazduhom.

Pravila za njegu decembra:

1. Zapamtite da decembar obožava indirektno svjetlo. Temperatura vazduha mora da bude najmanje 15 stepeni Celzijusa.

2. Kad dođe ljeto, ovaj cvijet stavite na balkon ili terasu, jer mu treba vazduh. I ne zaboravite da ga svaki dan zalivate.

3. Decembar spada u kapriciozni cvijet koji ne smije da se dira u sezoni cvjetanja: ako tokom cvjetanja premjestite saksiju ili je čak okrenete, on će zaustaviti cvjetanje.

4. Kad dođe proljeće, decembar opskrbite sa đubrivom za cvijeće. Biljka će najviše da raste i lista tokom ljeta, pa je tada đubrite dva puta mjesečno. Prestanite da je prihranjujete u septembru.

5. Nikad ne sijecite makazama ili nožem višak mladica, već ih otkinite rukom. Biljke koje se ovako formiraju, ljepše i bogatije cvjetaju.

6. Decembar se presađuje krajem februara, kada konačno prestaje da cvjeta.

Važna napomena: mlade biljke presadite jednom godišnje, a starije bilje jednom u 5 godina. Neka saksija za decebar bude plitka i široka. Neka trećina saksije bude napunjena drenažnom zemljom, dok ostatak može biti ispunjen domaćom zemljom pomiješanom sa krupnim pijeskom ili usitnjenim ugljem.

7. Početkom decembra ovaj cvijet stavite u dobro osvijetljenu prostoriju, ali nikako na direktnu sunčevu svjetlost. Tada će se probuditi i bujno cvjetati.

Savjet plus:

Kada decembar prestane da cvjeta, postepeno smanjite zalivanje, stavite ga na hladno i tamno mjesto do kraja marta. Pustite ga da se odmori od cvjetanja. Krajem marta biljka započinje vegetativni period, pa cvijet možete da prebacite na njegovo uobičajeno mjesto. (Naj portal)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

on

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending