Pratite nas

Sudbine

93-godišnji djeda svaki dan dolazi na ručak sa slikom svoje preminule supruge: UVIJEK JE BILA SA MNOM, TAKO JE I SADA!:

Published

on

Da ljubav ne prestaje ni nakon smrti voljene osobe, najbolje govori primjer jednog 93-godišnjaka koji godinama u obližnji restoran večera sa posebnim gostom – fotografijom svoje pokojne supruge, jer za njega, njihova romansa još uvijek traje.

Klarensa Purvisa, 93-godišnjeg muškaraca iz Džordžije, SAD, prvobitno su uočili lokalci kako mjesecima, sa puno ljubavi zakazuje ručak sa svojom pokojnom suprugom donoseći njenu fotografiju u njihovom, nekada omiljenom restoranu. Priča se međutim brzinom svjetlosti raširila i oduševila svijet.

Klarens Purvis upoznao je Kerolin Tod 1948. godine. Njih dvoje su se brzo zaljubili, tako da su se vjenčali već slijedeće godine, provodeći naredne 63 godine zajedno do njene smrti krajem 2013. godine.
“Ručali smo u restoranu, vraćali se kući, gledali televiziju, išli u krevet, voljeli se. Imali smo sve što smo željeli”, rekao je Purvis.

Od smrti supruge, Purvis je posvetio mnogo svog vremena održavanju sjećanja na Karolin, i nije ni najmanje stidljiv kada je u pitanju izražavanje svoje ljubavi prema njoj. A nakon što je počeo da nosi uokvirenu fotografiju Karolin, stavljajući je pored sebe dok jede u svom omiljenom restoranu, postao je poznat u svom gradu u Južnoj Džordžiji.

“Uvijek je bila sa mnom dok smo živjeli, tako da je i sada sa mnom”, rekao je Purvis.

Mnogi ljudi su se osjećali dužnim da daju Purvisu savjet kako bi mu pomogli dok tuguje, čak su sugerisali da bi pronalaženje djevojke moglo pomoći u njegovoj tuzi, međutim za tako nešto ovaj 93-godišnjak nije želio da čuje.

“Rekli su da će biti bolje ako mi nađu djevojku. Pa mogao bih da je pitam, mogu li da nađem djevojku, ali znate šta bi ona rekla? ‘Ako ti želiš, tako i uradi’. Ali ja to ne želim” rekao je 93-godišnjak.

Njegova odanost je mnoge ljude ostavila u čudu, uključujući i vlasnicu restorana u kom dolazi sa fotografijom svoje supruge.

“Pitala sam svog muža, ukoliko mi se nešto desi, hoće li staviti moju sliku na sto? On je rekao da me voli ali da bi to bilo previše”, rekla je vlasnica.

U svom domu, Purvis čuva kolekciju fotografija i uspomena svoje drage, kao što je lampa koja je ostala upaljena otkako je Kerolin izašla iz bolnice pet mjeseci prije nego što je umrla. Njena slika stoji tačno ispod.

“Niko se nije volio više nego moja žena i ja. Želio sam ono što je ona htjela i ona je željela ono što sam ja želio”, prisjeća se udovac.

Iako je stalno zauzet uređivanjem dvorišta, on ipak nađe vremena da ode na groblje, kako bi posjetio svoju ljubav najmanje četiri puta dnevno.

“Mislim da dolazim 125 puta mjesečno. Toliko je volim. I toliko mi nedostaje”, zaključio je on. (Naj portal)

 

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending