Razglednice
Znate li gdje se nalazi najduža staza za sankanje: DUGA 15 KM, A DO NJENOG VRHA SE PENJETE SKORO TRI SATA
Kada pomislimo na sankanje, prva asocijacija je obično nespretan dječiji spust uz smijeh i neka blaga, pitoma i kratka strmina puna malih zimskih entuzijasta. Ipak, tu su i staze za sankanje za ‘odrasle’, a jedna od svjetskih rekordera nalazi se u Švajcarskoj. Naime, u toj zemlji, u lokalnom regionu Jungfrau, nalazi se najduže sankalište na svijetu, poznato kao „Veliki Pintenfric”.
Veliki Pintenfric je definitivno avantura za sebe. Staza je duga čak 15,04 kilometra. Prema turističkim sajtovima regiona, njegova težina je „umjerena“, a cijeli „izlet“, odnosno uspon i spust, traje oko tri i po sata.
Naime, da biste iskusili jedno od najdužih sankanja na svijetu, prvo ćete morati da se popnete na visinsku razliku od 417 metara. Staza počinje sa vrha planine Faulhorn, počinje na nadmorskoj visini od oko 2.600 metara, a završava se u fotogeničnom alpskom selu Grindelvald. Prilikom spuštanja smanjujete nadmorsku visinu za čak 1.437 metara, prenosi Putnikofer.hr.
Međutim, da biste došli do početka staze, kao što smo ranije nagovijestili, moraćete malo da se pomučite. Naime, dolazak do početka staze podrazumijeva oko dva i po sata pješačenja od Prvog do vrha Faulhorna.
Kada ste tamo, preporučuje se odlazak u planinski hotel Faulhorn, izgrađen davne 1830. godine. Doduše, zimi je zatvoren, ali je najduže sankalište na svijetu dobilo ime po bivšem upravniku.
Tokom uspona, takođe ćete uživati u divnim pogledima na sjevernu stranu Veterhorna i prelijepi Šrekhorn, najsjeverniji alpski vrh viši od 4.000 metara. Tu je i čuveni Ajger.
Ovo rekordno sankalište nazvano je po bivšem menadžeru planinskog hotela Faulhorn Fricu Borenu, koji je dobio nadimak „Pintenfric“. Pored toga što je od 1888. do 1926. bio na čelu Berghotela Faulhorn, upravljao je i „Pinteom“, odnosno hotelom Bellevue u Grindelvaldu. U njegovo vreme hotel Faulhorn je bio otvoren i zimi.
I sam je navodno volio da se poslije posla spušta do Grindelvalda i tamo provede noć. Svakog jutra vraćao se na planinu, ali se ne zna kako je to uspijevao jer se tih dana moralo pješačiti do Prve (danas se tamo vozi žičarom). U svakom slučaju, bio je vrlo živopisna ličnost, poznata po svom humoru, ali i gostoprimstvu. Navodno, zbog njega su ljudi hrlili u taj prelijepi kraj.
Najbolje spuštanje ujutru sa kacigom i naočarima
Do prve, koja se nalazi na nadmorskoj visini od 2.166 metara i predstavlja polaznu tačku za uspon na vrh Faulhorna i početak staza, može se doći žičarom iz Grindelvalda. To putovanje traje 25 minuta. Nakon toga, moraćete da uzmete sanke u ruke i hodate još 2,5 sata. Na startu se savjetuje što ranije ujutru, jer su tada uslovi na stazi, ali i snijeg, najbolji. Tokom dana snijeg se vlaži.
Postoji još nekoliko savjeta koji će vam omogućiti da izvučete maksimum iz najduže staze za sankanje na svijetu. Upućeni savjetuju da nosite naočare koje će vas zaštititi od snijega i vjetra, ali i kacigu koja će zaštititi glavu u slučaju nezgode.
Naime, većina incidenata tokom sankanja nastaje zbog sudara sa drugim sankama, a ne, kako bi se u prvi mah moglo pomisliti, slijetanjem sa staze. Naravno, postoje i neka od osnovnih pravila sankanja – prilagodite brzinu i stil sankanja svojim mogućnostima i budite pažljivi prema drugima.
Najduže sankalište na svijetu nalazi se u regionu Jungfrau, jednoj od najpoželjnijih evropskih destinacija na otvorenom, poznatoj po prelijepoj prirodi i nizu mogućnosti za aktivan odmor. Zimske radosti ovdje su „na steroidima“ – skijališta oko Grindelvalda, Vengena, Mirena i Hasliberga nude 260 kilometara staza, kao i 100 kilometara obilježenih zimskih planinarskih staza.
I, naravno, veliki broj staza za sankanje. Ljeti se broj kilometara obilježenih pješačkih staza povećava na čak 500 kilometara. Oblast je uvrštena na Uneskovu listu svjetske baštine. (Naj portal)
Razglednice
Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije
Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.
Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.
-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.
Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.
Bez čokolade nisam mogla živjeti
-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.
Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.
Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.
-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.
Prštim od energije
O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.
-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!
Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.
-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!
Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…
-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!
Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.
Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?
Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.
Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.
Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.
Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.
Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.
( E. K./Najportal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti3 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON
-
Sudbine4 godine
Sve više Bišćanki se udaje za migrante: OD OSUDE DO ČESTITKI (POGLEDAJTE KOMENTARE)