Pratite nas

Sudbine

ZBOG ČEGA NAM KARANTIN PRIJA: 6 pozitivnih uticaja izolacije na mentalno zdravlje

Published

on

Vreme pandemije mnogi podnose izuzetno teško delimično i zbog toga što su zatvoreni u kuće. Psiholozi smatraju da ovakva promena u svakodnevnom životu teško pada ekstrovertnim osobama, a da su introvertni daleko lakše podneli život u novim uslovima.

Dok ljudi masovno umiru širom sveta, teško je ugledati “svetlo na kraju tunela”, ali postoje razlozi zbog kojih ova, “pauza” u našim izolovanim životima, na koju niko nije bio spreman, može da utiče pozitivno na mentalno stanje ljudi.

Prirodno je da se raspoloženja često menjaju – svi prolazimo kroz trenutke anksioznosti i odsustva optimizma – i šta god osećali, vaša osećanja su na mestu.

Ono što je važno da znate je da onog trenutka kada budete spremni da promenite perspektivu iz koje gledate na čitavu situaciju – osetićete brojne pozitivne ishode koji nas sve čekaju, u svetu izvan izolacije, koji vam u ovom trenutku deluje nezamislivo.

1. Upoznali ste/Upoznajete nove aspekte sebe, za koje niste ni znali.

U svakodnevnom i brzom životu ono čime se predstavljamo drugima (i ono kako i sami sebe poznajemo) je kroz to čime se bavimo, dokle smo stigli karijerno i sl. “Pandemija virusa COVID-19 naterala je sve nas da razmišljamo o sebi kao ljudskom biću, a ne onako kako to inače činimo – ljudskom delovanju“, objasnio je klinički psiholog Majkl Alsi, za “Shape”. “Kako ste prisiljeni da radite i lišeni ste socijalizacije, ne preostaje vam ništa drugo do – da se vratite “svojim korenima”.” Shvatićete da vas posao ne definiše u potpunosti, i da postoje interesovanja i hobiji koje ste zapostavili ili niste ni znali da gajite strast prema njima. Čak i ako spadate u one koji rade prekovremeno zbog korone, shvatićete koliko su vam važni neki drugi aspekti života, o kojima ranije niste ni razmišlljali.

2. Konačno provodite više vremena sa vašim voljenim osobama.

Nisu svi srećni da ovaj period mogu da provode sa svojim najmilijima. Kao ni to da imaju prostora da se osame, kada osećaju da im je to potrebno. Neki od vas sigurno rade i u prvim linijama odbrane protiv pandemije. Oni koji imaju priliku da uspore, konačno mogu i trebalo bi da porade na onome što je zaista važno – a to su ljudski odnosi. Moderan, brz život često baca senku na važnost ljudskih odnosa. Ljudi koji odvajaju vreme da rade na svojim vezama sa drugim ljudima su srećniji, manje anksiozni i bolja su podrška u izazovnim životnim situacijama.

Ovo podržava i istraživanje: Studija objavljena u časopisu PLOS ONE sugeriše da je vaš društveni krug bolji prediktor stresa, sreće i blagostanja od podataka koje daju ispitivanja fizičkog zdravlja – broja otkucaja srca i sna. Šta više, kada porodica i prijatelji provode kvalitetno vreme zajedno, oni zapravo utiču na ponašanje drugih u životu, prema istraživanju Univerziteta u Teksasu . “Na primer, emocionalna podrška koju pružaju društvene veze poboljšava psihičku dobrobit, što zauzvrat može umanjiti rizik od nezdravog ponašanja i lošeg fizičkog zdravlja”, objašnjavaju istraživači.

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending