U organizaciji Udruženja sarajevske raje danas je na padinama Trebevića održano četvrto po redu sankanje najmlađih, mada je bilo o onih starijih, nazvao “Kroz mahale do grada”.
Spektakl je krenuo s gornje stanice žičare “Ramo Biber”. Odjekivala je dječija graja „Čuvaaaaj doleeeeee“. Ekipa na sankama je napravila pauzu, uz besplatan grah na Čolinoj kapi. Svi oni koji nisu imali novac za karte za žičaru, ulaznice su im bile plaćene.
Dolaznu stanicu trebevićke žičare u Sarajevu “Ramo Biber” danas je posebno “oživjela” veća grupa građana koji su se odlučili s tog mjesta sankama spustiti do grada kroz mahale te na taj način vratiti duh nekadašnjeg druženja Sarajlija koje je vremenom sve više iščezavalo
“Lijepo nam je bilo. Imali smo druženje i podjelu poklona i super nam je bilo”, kazao je Nedim Ramić, organizator ovog nostalgičnog druženja, koji je odrastao na Mahmutovcu i dobro pamti dječiju igru u svim sarajevskim mahalama. Bez mobitela, računara, TV prijemnika
Svaka sarajevska mahala i svaki sokak imali su svoju stazu za sankanje i uvijek se vodila rasprava koja je najbolja u gradu. Da li ona vratnička, bistrička, sobunarska, ili ona u Gornjem Hrasnu, Širokači, na Bjelavama. Džidžikovac… Sankalo se i po danu, i u večernjim satima. Uživalo se na snijegu. U Sarajevu, zapravo, nije bilo sokaka bez plaza, improvizovanih skokova, bez slićura (improvizovanih skija od gajbe), kuleta….Uživalo se do “mrklog akšama”.
Na ove zabave djetinjstva uspijevaju bar jednom godišnje podsjetiti iz Udruženja sarajevske raje. I uspijevaju u tome. Najmlađi su sretni, a stariji s nostalgijom se prisjećaju nezabopravnih slika.
Te sarajevske snježne radosti i sankanja na snijegu uistinu su bili praznici. Po cijeli dan djeca nisu ulazila u kuću; dođu samo na vrata i zovu mamu da im namaže krišku. Ni slučajno nisu ulazili u kuću, jer ako mati vidi mokre čarape nema više napolje!
A kada naveče, nakon cjelodnevnog sankanja, valjanja, puzanja…, onako izmoreni, vlažne odjeće, ponekad i poderane, dođemo u kuću, trebalo jena raport. Majka drobi, prijeti, nana priprema čaj, presvlači…
Sankanje kroz sarajevske mahale su posebna uspomena koju pamte nešto starije generacije. Sada su ti prizori poprilično rijetki, mladima su interesantniji drugi vidovi zabave i druženja, a oni stariji se sa nostalgijom sjećaju kako je to nekada bilo. (Naj portal)
https://twitter.com/i/status/1472174743491162120