Golemi gušter je halapljivo progutao pustinjsku zmiju, a zatim se lijeno pokrenuo, nekoliko koraka se udaljio od mjesta krvave drame, oprezno zastao, osluhnuo, zadovoljno zapalacao tankim račvastim jezikom i ostao zadovoljno ležati na vrelom suncu. U tom nesvakidašnjem prizoru utkana je cjelokupna povijesna stvarnost o životu i preživljavanju u pustinji.
Ovdje, u beskraju Sinajske pustinje, između mondenog Šarm el-Šeika (Sharm el-Sheikh) na jugoistoku i El-Arisha na sjeveru; između El-Kantare (El-Qantarah) na zapadu i El-Rafaha na istoku, gušteri, zmije, škorpioni, pustinjske lisice, sprženi pijesak i sunce jedino su što čovjeka okružuje i čega se uistinu pribojava. Pa ipak, tim žarkim fatamorganičnim pustinjskim prostranstvima i dan-danas – bez obzira na česte ratne drame i razaranja – kaskaju dugi trgovački karavani, sporo se vukući ka dalekim i neizvjesnim pustinjskim odredištima. Svaka zora i svaki sumrak bude se ili umiru u dramatičnim okolnostima.
Ovdje se život i smrt prepliću u najrazličitijim oblicima, a moderna vremena miješaju sa svetim biblijskim čudesima, pa stvarnost poprima mistiku mitova i legendi!
Više puta – što namjerno, što sticajem životnih okolnosti – zalazio sam u mnoga pustinjska prostranstva u svijetu. Putujući prema gornjim tokovima Nila i sprženim ruinama tajanstvenog drevnog carstva Kuš (Kush) u Sudanu, iskusio sam strahote pustinjske oluje u Sahari; drugom zgodom, na putu za Shat el-Arab i Kuvajt, s mnogo sreće prešao sam Sirijsko-iračku pustinju; tragajući za ostacima legendarnog carstva kraljice od Sabbe, zalazio sam i u pustošnu Rub el-Kali na Arabijskom poluotoku; a ne tako davno, putujući Indijom i Kinom, osjetio sam i pustošni beskraj pustinja Tar (Thar) i Gobi. (Naj portal)
