Glas o čudesnim izlječenjima očnih bolesti vodom ispod nišana u haremu džamije Karići kod Vareša nije nepoznat javnosi u BiH, ali i šire.
Ova Hajdar dedina džamija je sagrađena prije više od 400 godina. U njenom haremu ukopano je mnogo plemenitih ljudi i šejhova. Zanimljivo je da posjete ovoj džamiji imaju snažnu duhovnu moć, tvrdi se i ljekovitu.
Svakog petka, u vrijeme džume namaza, selo Karići dobija neku novu boju. Vjernici iz svih krajeva hrle po svoju dozu zdravlja i Božije milosti. Zahid ef. Herceglija, običavao je kazati da je “u ovoj džamiji 70 puta vrijednije klanjati džumu nego u bilo kojoj drugoj”
Iako je oko džamije jako puno nišana, voda izvire samo iz jednog. Ima je i ljeti i zimi. Kada vjernici uzmu vodu iz nišana, šupljina se ponovo napuni, bez ijedne kapi da se prelije.
Prema kazivanju ef. Zahid Harceglije, kojem je tajnu prenio šejh Mustafa Mujić, voda izvire iz mezarja mlade djevojke koja se trebala vjenčati. Iako je bilo sve spremno za vjenčanje, zli ljudi ubili su ovo dvoje nesuđenih mladenaca. Bila je izuzetno lijepa, mlada i nevina djevojka. Ukopana je tu, a odmah do nje je i mezar njenog nesuđenog supruga.
Svi oni koji dođu do mezara bezimene djevojke, prvo vodom trljaju oči pa tek onda obavljaju vjersku molitvu. Kažu kako je voda pomogla stotinama ljudi koji su imali problema sa očima.
Prema priči ef. Herceglije, nekada se u okolini džamije nalazilo sedam sela. Danas ih nema. A to nije dobro! Podsjeća na kazivanja šejh Hajder Dede, koji je jednom prilikom rekao:
“Dokle god u ovoj džamiji prilikom molitve bude sedam ljudi, dušmani vam ne mogu ništa bez obzira kakvi bili i šta naumili. Ali, dobro zapamtite, ako se desi da ne bude sedam ljudi u džamiji, ne piše vam se dobro”
Efendija Herceglija je potvrdio da se to jednom prilikom desilo i svima je krenulo naopako. Ljudi su se morali iseliti, a svoje imanje dali su Srbima koji su u to vrijeme bili kmetovi.
O svetosti ovog mjesta svjedoče i događaji iz proteklog rata, a kada su 1993. godine četnici bili zauzeli ovaj prostor i htjeli zapaliti džamiju. Kako pripadnici te vojske nisu bili iz bosanskih krajeva, dvojica domaćih Srba, znajući za priču o džamiji, su se energično suprotstavili. Njihove vođe su ih ubili i ukopali nedaleko od džamije.
“Nakon toga svi oni su poginuli i ovaj prostor ponovo je bio slobodan – ispričao je efendija Herceglija. (Naj portal)
