Mjesec rđa, a naučnici su tim zaključkom vjerovatno bili jednako zbunjeni kao i vi. Naime, rđa na Mesecu ne bi smjela da bude moguća jer tamo nema kiseonika, što je jedna od dvije stvari koje je uzrokuju. Druga je voda.

No dokaza za to ima. Indijska lunarna sonda “Chandrayaan-1” kružila je oko Mjeseca 2008. godine i prikupila podatke koji su do danas doprinijeli mnogim otkrićima, uključujući i postojanje molekula vode na njegovoj površini. Sonda je bila opremljena i instrumentom koji je proizvela NASA sa ciljem analize mineralnog sastava Mjeseca.

NASA istraživači i naučnici sa havajskog Instituta za geofiziku i planetarnih nauka nedavno su analizirali još neke podatke i našli se u čudu kad su pronašli tragove hematita, oblika oksida gvožđa, odnosno rđe, navodi “CNN”. Na Mjesecu ima mnogo stijena bogatih gvožđem, ali rđa se stvara jedino kad je gvožđe izloženo kiseoniku i vodi.

Ne samo da na Mjesecu nema kiseonika nego je preplavljen vodonikom, koji tamo struji sa Sunca nošen solarnim vjetrom. Rđa nastaje kad kiseonik ukloni elektrone iz gvožđa, a vodonik radi upravo suprotno, dodaje mu elektrone. Zato se na područjima bogatim vodonikom rđa teško stvara.

“To je vrlo zbunjujuće”, rekao je Šuai Li sa Univerziteta Havaji, glavni autor studije objavljene u časopisu “Science Advances”.

“Mjesec je užasno okruženje za stvaranje hematita”, dodao je.

Nakon višemjesečnih istraživanja, Li i saradnici misle da su riješili zagonetku. Krivac za rđu na Mjesecu je – Zemlja.

Prvi veći trag im je bila činjenica da je većina rđe koncentrisana na strani Mjeseca okrenutoj prema Zemlji, što je ukazivalo na to da je pojava na neki način povezana s našom planetom.

Zemlju okružuje magnetno polje, a solarni vjetar ga rasteže i stvara dug magnetni rep u smjeru vjetra. Mjesec ulazi u taj rep tri dana prije nego što je pun i treba mu šest dana da izađe na drugu stranu.

Li smatra da kiseonik sa Zemlje tim magnetnim repom stiže do Mjeseca i tamo u dodiru s vodenim molekulima stvara rđu.
Magnetni rep istovremeno, za vrijeme punog Mjeseca, blokira sav solarni vjetar, što znači da je Mjesec privremeno zaštićen od udara vodonika sa Sunca. Time je takođe otvoren vremenski prozor za stvaranje rđe.

No ta teorija ima nekoliko “rupa”. Na primjer, manji dio rđe pronađen je i na tamnoj strani Mjeseca, gdje kiseonik sa Zemlje teško može da dopre, a ostala je nejasna i interakcija molekula vode i stijena na Mjesecu. (Naj portal)