Pratite nas

Zanimljivosti

Novogodišnji meni: GROŽĐE ZA SREĆU, MAHUNARKE ZA NAFAKU

Published

on

Gotovo svaka zemlja ima barem jedan specijalitet bez kojega je obilježavanje Nove godine nezamislivo. Običaji se razlikuju od kulture do kulture, ali svaka od njih ima svoje neizostavne namirnice za koje se vjeruje da donose sreću, zdravlje, bogatstvo i uspjeh u sljedećih dvanaest mjeseci.
Donosimo vam pregled namirnica koje se širom svijeta tradicionalno konzumiraju za blagostanje i sreću u novoj godini.

Nova godina u Španiji započinje konzumiranjem dvanaest bobica grožđa prije ponoći – jedna bobica za svaki otkucaj sata, sa zadnjim zrnom tačno u ponoć. Svaka bobica predstavlja drugi mjesec, a simbolizira sreću u nadolazećoj godini.

Ako bobica grožđa koja se konzumira treća po redu bude malo kisela, mart bi mogao biti problematičan mjesec. Ova tradicija zaživjela je još davne 1909. godine u regiji Alicante, kada su vinari inicirali trend uzgoja kasnih sorti grožđa. Ideja se zatim proširila u Portugal te bivše španske i portugalske kolonije, kao što su Venezuela, Kuba, Meksiko, Ekvador i Peru.

Slična vjerovanja postoje i s drugim voćem, poput grejpa, mandarine, lubenice i nara koji se u grčkim domovima razbija pred ulaznim vratima kako bi njegove sjemenčice štitile dom, a u porodicu donosile novac i prosperitet. Na novogodišnjem stolu svakako bi se trebale naći i smokve kao simbol plodnosti.

Kuhano zeleno povrće, uključujući kupus, lisnati kelj, kelj i blitvu se na Novu godinu konzumira u mnogim zemljama iz sasvim jednostavnog razloga – njihovo zeleno lišće izgleda kao presavijeni novac i simbolizira ekonomski naklonjenu sudbinu. Danci tako jedu kelj posut šećerom i cimetom, Nijemci kiseli kupus, a u Južnoj Americi jede se lisnati kelj.

Pšenica je oduvijek bila simbol blagostanja, uspjeha i plodnosti. Variva od pšenice, ali i slatka jela od kuhane pšenice samo su neka od jela bez kojih je novogodišnja trpeza u prošlosti bila gotovo nezamisliva.

Zanimljivo je i staro vjerovanje sa otoka Sicilije koje govori da će u novoj godini nesreća zadesiti sve one koji za Novu godinu jedu makarone ili bilo koju drugu vrstu tjestenine osim lazanja.

Vjeruje se kako mahunarke, uključujući grah, grašak i leću simboliziraju priliv novca, bogatstvo i bolji standard. Njihova sitna zrna nakon kuhanja podsjećaju na kovanice i jedu se s očekivanjem bolje finansijske budućnosti.

U Italiji je poslije ponoći uobičajeno jesti cotechino con lenticchie, odnosno kobasice sa zelenom lećom, ali i druga jela od crvene, zelene i smeđe leće.
U Brazilu, prvi obrok u novoj godini je obično supa od leće ili leća s rižom, dok se u Japanu tokom prva tri dana nove godine jede grupa simboličnih jela koja uključuju i slatki crni grah kuro-mame.

Bakalar je još od Srednjeg vijeka popularna praznična hrana. Dugo prije hlađenja i modernog transporta, sušeni bakalar mogao je dospjeti u svaki dio Europe i svijeta, pa se tradicionalno jede posvuda. Haringa se također tradicionalno konzumira u ponoć u Poljskoj i Njemačkoj, a Nijemci često kuhaju i šarana.

U Švedskoj se za Novu godinu obično poslužuje smorgasbord s različitim ribljim specijalitetima, kao što je salata od plodova mora. Japanci u novogodišnjoj noći konzumiraju ikru haringe za veću plodnost, škampe za dugovječnost i sušene sardine za dobru žetvu.
Poslastice i drugi kolači sastavni su dio novogodišnjih praznika širom svijeta, a posebno je čest kolač u obliku kruga ili prstena. Italija ima svoj chiacchiere, a u Poljskoj, Mađarskoj i Nizozemskoj vole jesti uštipke. Nizozemska ima ollie bollen, kolač od dizanog tijesta, punjen jabukom, grožđicama, i suhim voćem.

U nekim kulturama, uobičajeno je da se u kolač sakrije novac ili nakit, što će primatelju donijeti sreću u novoj godini. Meksikanci imaju rosca de Reyes, kolač u obliku prstena ukrašen kandiranim voćem s iznenađenjem unutra. U Grčkoj se peče vasilopita, kolač sa skrivenim novčićem. Švedska i Norveška imaju slične rituale kod kojih se sakrije cijeli badem u puding od riže, a onome ko ga nađe zagarantovana je velika sreća u novoj godini.

Koje namirnice treba izbjegavati?
Osim navedene hrane za sreću, postoje i namirnice koje bi za Novu Godinu bilo dobro izbjegavati. Jastog se tako smatra lošom idejom jer se kreće unazad, a to si u novoj godini zasigurno ne želimo. Piletina je isto tako loš izbor jer kokoška ruje unazad, što predstavlja žaljenje i kajanje. Druga teorija tvrdi da se perad izbjegava jer bi sreća mogla odletjeti. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending