U crnogoričnu šumu, pored puta Pjevalovac-Koljenoci –Derventa, zavuklo se grobno mjesto ograđeno drvenom ogradom. Mještani ovo grobno mjesto nazivaju Djevojački grob, a neki ovim krajevima, naseljenim uglavnom katoličkim stanovništvom, nazivaju još i Carski grob. Bilo kako bilo, ali obilježavanjem ovog „svetog mjesta“ živi ukazuju počast pokojniku „koji je davno legao ispod dva kamena i tu mu je dugo ležati“.
Postoji više narodnih predaja koje pokušavaju rasvjetliti tajnu ko leži pod zemljom. Gotovo sve predaje vezuju se za mladu i nesvakidašnje lijepu djevojku koja je stradala od „hajdučke“ ruke. Kazuje se kako su je na silu htjeli odvesti sa druma u hajdučke tajne odaje, a kako se opirala ukazujući nepokornost i neukrotivost kao „divlja srna“ vukovi“ su je „živu rastrgali.
U jednoj o predaja pominje se razlog za njenu okrutna smrt zbog drskog opiranja glavnom „harambaši“. „Jezivo i nemilosrdno. Duge djevojačke kose i noge vezali su za konjske repove, a potom natjerali konje u galop.“
Po drugoj manje pominjanoj verziji ljepotica je stradala tako što se otrgla iz ruku krvoloka i skokom u rijeku izabrala smrt. Zajedno sa njom u smrt je otišao njen nesuđeni izbranik, ali njegovo tijelo nikada nije pronađeno. Vjeruje se da je pripadao plavoj, „kraljevskoj krvi“ i da su ga hajduci otrgli iz njegovog zagrljaja kada je izgubio glavu, te otud u predaji i pretpostavka da je to „carski grob“i da ispod drvenog obilježja nema „ženskog tijela“.
„Sveto“ mjesto
Predaja kazuje kako je djevojka, prije nego je izdahnula, izgovorila ove riječi:
„Svi koji budu patili od glavoboje nek dođu na moj grob mladom nedjeljom i bol će prestati.
„Pred rat, 1992-1995., jedna žena iz Koraća je tvrdila da je imala glavobolju i da je posjetila grob i ozdravila, a nakon toga je zasadila smrču koja postoji i danas i napravila ogradu oko groba.
Katoličko stanovništvo je do rata masovno dolazilo na ovo mjesto, a kasnije, raseljaavnjem, opustio je Djevojački grob. (Naj portal)
