Bosna i Hercegovina je poprilično mala zemlja, al u njoj se nalazi dosta očaravajućih mjesta koji se mogu posjetiti. Jedan od tih mjesta jeste Tekija koja se nalazi u Blagaju kod Mostara. Za ljubitelje historije a naročito osmanskog perioda, Tekija je mjesto u kojem će ispuniti svoje potrebe i osjetiti dašak turkog doba.

Na svega desetak kilometara od Mostara, u regionu Blagaja, na vrelu rijeke Bune, koje mnogi smatraju jednim od najvećih i najljepših u Evropi, nalazi se jedno, kako mnogi turisti kažu, “misteriozno mjesto” koje kao da se “rađa” iz podzemne kraške rijeke.

Tekiju su, kako piše na kamenoj ploči u njenoj avliji, početkom 15. vijeka izgradili derviši. Izgrađena je na mjestu starijeg bogumilskog svetišta o kojem nema preciznih podataka. Prvi spomen tekije u Blagaju nalazimo u Putopisu Evlije Čelebije, koji je kroz ovo mjesto proputovao 1664. godine. On je zapisao da je mostarski mufti-efendija podigao uz litice izvora Bune visoke 200 metara jednu tekiju u kojoj derviši vode prijateljske razgovore i naučne diskusije.

To je mjesto gdje su posebnim ritualom derviši obavljali – i danas obavljaju – zikr (slavljenje Boga). Tekija u Blagaju pripadala je raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvođena vekilom (zamjenikom šejha) nakšibendijskog reda. Ova mistična građevina, nacionalni spomenik BiH, posebno je blago Hercegovine, dragulj religioznog turizma.

Na površini tamnomodre – smaragdnozelene Bune vide se obrisi ove orijentalne bosanske arhitekture koja do današnjih dana privlači bjelinom svoje duple fasade, spratom i proširenom sobom koja podsjeća na balkon.

Osim što se tekija poput neke mistične građevine “rađa” odmah kraj mjesta “rađanja” same Bune, ona se smatra jednim od najmisterioznijih mjesta u Bosni i Hercegovini.

U tekiji se nalazi turbe s dva mezara prekrivena zlatnom čohom, gdje su, kako se vjeruje, ukopani Sari Saltuk i Ačik-baša. Saltuk je istorijski i mitski osmanski junak, a ima više legendi kako je nastao njegov grob u Blagaju. Prema jednoj, koja se pričala u Blagaju, pred mrak je projahao kroz blagajsku čaršiju starac s bijelom bradom, na bijelom konju. Otišao je prema vrelu. No, starac se nije vraćao.

Buna je nadošla, tako da nije mogao preći, a na ovoj strani tolika je strmina da je nemoguće na konju po noći proći. Tražili su ga, ali uzalud. Onda zaključiše da je misteriozno iščezao te mu tu podigoše turbe i tekiju. O drugom grobu blagajske tekije, Ačik-bašinom, manje se propovijeda. Obično se navodi da je Sari Sultak rekao: “Poslije mene, Buna će izbaciti jednog poput mene. Taj će biti gologlav.” Postoje priče da je običaj da se u tekiji naveče ostavi bokal s vodom i peškir. Peškir ujutro bude mokar, a bokal prazan.

Tekija na Buni u Blagaju otvorena je za posjetioce tokom čitave godine i u njenoj predivnoj bašti, s veličanstvenim pogledom na izvor Bune, služe se osvježavajuća pića, čaj i bosanska kafa. Tu se takođe nalazi nekoliko restorana u kojima možete da pojedete pastrmku, i to blagajsku, uvaljanu u kukuruzno brašno, što predstavlja svojevrsni specijalitet. Nije bitno koje ste vjere, pola ili nacionalnosti, u tekiju su svi dobro došli. Starija gospođa na ulazu nas je samo zamolila da pokrijemo glavu te nam ustupila maramu. Obišli smo tekiju i samim ulazom u nju zaronili u 15. vijek.

“Ovdje nam dolaze svi, Kinezi, Amerikanci i Liliputanci, ja ih sviju dočekam sa osmijehom i uvijek im rado pokažem tekiju, jer ona je zaista blago, koje svi treba da vide”, ispričala nam je gospođa koja nije željela sa nama da podijeli svoje ime.

LEGENDA: KAKO JE DERVIŠ SALIH UNIŠTIO ZMAJA I OSVOJIO MILICU, KĆERKU HERCEG STJEPANA?

Blagaj je stari grad izgrađen još u vrijeme Rimskog carstva. Tada nije bio grad, već utvrda, a s vremenom se razvio u pravi biser Hercegovine. Ima izuzetno veliki broj sunčanih dana, gotovo 200. PreviousNext

Za vrijeme Osmanlija Blagaj je bio sjedište Blagajskog vilajeta, potom kadiluka i podijeljen je na nekoliko mahala, među kojih su Carska, Hasanagina, Bunska i Galičići. Grad je imao sedam džamija, dva hana, četiri musafirhane, medresu, dva mekteba, tekiju, četiri kamena mosta na rijeci Buni, jedan na Bunici i dva na ponornici Posrt, kiraethanu i sedam mlinica sa 28 mlinova.

Tekija u Blagaju pripadala je raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvođena vekilom (zamjenikom šejha) nakšibendijskog reda.

Ono što mnoge posebno privlači su i brojne legende koje se vežu za Tekiju, a jedna od njih je i ova:“Legenda kaže da je u pećini vrela Bune gazdovao u stara vremena jedan strahoviti zmaj, kome je narod svake godine morao izručiti kao dar jednu mladu djevojku za žrtvu. Red je došao i na lijepu Milicu, kćer hercega Stjepana. Iz grada je vodio jedan podzemni hodnik sve do jedne stjenovite izbočine, usred strmene stijene. Tamo je Milica izložena nemilosti zmaja. U Blagaj je upravo bio došao iz Sirije pobožni derviš Salih, plavi. Pri pogledu hercegove kćeri vatrena ljubav upali mu srce i dade mu takvu nadljudsku snagu i smionost da je zmaju uzmogao istrgnuti dragocjeni plijen.

Zmaj se silovito borio sa Salihom i svojim repom je odvaljivao teške blokove strmene stijene, dok najzad pod udarcima Salihovim nije ognjenu dušu ispustio. Iz zahvalnosti dade herceg hrabrom dervišu svoju kćer za ženu i sagradi mu tekiju na mjestu gdje je zmaja pobijedio.

Narod ga je poštovao kao sveca. Živio je kao šejh s Milicom u tekiji sve do svog blaženog kraja” (iz knjige Roberta Michela: MOSTAR” 1909.g.).Poštovan je bio od naroda, a i danas u Tekiji na vrelu Bune postoji grob Saliha.Prema drugoj legendi, koja se pričala u Blagaju, pred mrak je projahao kroz blagajsku čaršiju starac sa bijelom bradom, na bijelu konju, u zelenoj odori sa sarukom.Otišao je prema vrelu. Ljudi su klanjali akšam (Večernju molitvu), a starac se nije vraćao. Očekivali su da će odsjesti u musafirhani (odaja za goste) begova Velagića.

Buna je nadošla tako da nije mogao preći, a na ovoj strani je tolika strmina da je nemoguće, na konju, obnoć proći. Tražili su ga, ali uzalud. Onda zaključiše da je dobri (svetac) i da se gajb učinio (misteriozno iščezao). Pošto je bio dobri, a na vrelu Bune učini se gajb, tu mu podigoše turbe i tekiju. (