Pratite nas

Razglednice

Biseri Tirenskog mora: OSTRVA NA KOJA SU RIMLJANI PROGONILI GRIJEŠNE ŽENE

Published

on

“Pontinska ostrva danas su raj za pripadnice ljepšeg pola, one ovdje dolaze da flertuju i uživaju u žurkama. Ali nekada davno, ako bi vaš suprug htio da vas se otarasi, poslao bi vas na ovo mjesto i to bi bio vaš kraj”, kaže Antonio Santomauro, menadžer jednog od odmarališta, piše Nacionalna geografija.

Istina, žene nisu bile jedine koje su zatvarane na ovom ostrvu, ali su se svakako suočavale sa najtežom sudbinom. Revolucionari, anarhisti, anti-rojalisti, banditi i kriminalci svih vrsta – svi oni dovoženi su brodovima na ovo stjenovito mjesto sve do šezdesetih godina prošlog vijeka, nedugo nakon što je Musolini tu protjerao svoje političke protivnike.

“Biseri Tirenskog mora”, kako ih zovu, ova vulkanska ostrva jedna su od najljepših na Mediteranu – stijene žućkasto-crvenkastih nijanski podsjećaju na one na Marsu, puprpurno-plave pećine očaravaju svojim bojama, dok plaže, koje predstavljaju pravi raj za ronioce i koje izgledaju kao da još uvijek traje doba jure, zapljuskuje kristalno čista voda.

Pitoreskna ribarska sela predstavljaju pravi vatromet žute, purpurne, crvene, zele i plave boje. Antičke pećine prepliću se sa antičkim rimskim lukama i kolonijalnim vilama stanovnika koje su ovdje poslali burbonski kraljevi u 18. vijeku. Prva stanica je Ventotene, parče zemlje dugo dva kilometra u obliku guštera koje su antički Rimljani nazivali Pandatarija. Vila danas predstavlja arheološko čudo na otvorenom koje sadrži izuzetno očuvane mozaike i carske odaje pune amfora. Nalazi se na vrhu litice Punta Eolo čiji fascinantan pogled doseže sve do Vezuva.

Njegova prva zatočenica bila je Julija, jedina ćerka Oktavijana Augusta, koji ju je ovdje protjerao kada je otkrio da je spavala sa brojnim uticajnim ljudima van braka.

Na Augustovu odluku uticao je njen treću suprug, Tiberije, koji više nije mogao da toleriše njeno razvratno ponašanje. Trideset godina kasnije, na isto mjesto dospjela je Julijina ćerka Agripina Starija, čiji je suprug otrovan, a ona izgubila razum. Opsjednuta osvetom, prebačena je na ostrvo, opet po nalogu Tiberija. Agripina je jedna od prvih žrtava anoreksije u historiji – nakon tri godine zatočeništva, umrla je od gladi.

Kako bi se oženio okrutnom Popejom Sabinom, car Neron, Agripinin unuk, protjerao je svoju suprugu Oktaviju pod lažnom optužbom za preljubu sa gladijatorom na ostrvo, gdje je i ubijena. Ostrvo Ponca Julijina ćerka i Neronova majka, Agripina Mlađa, odvedena je sa sestrom Livilom na ostrvo Ponciju (danas Ponca). Uprkos incestu sa Kaligulom (Gaj Julije Cezar Germanik), njih dvije skovale su zavjeru protiv njega, zbog čega su kažnjene. Agripina, koja je čak i tokom zatočeništva davala naređenja, maltretirala zatvorenike i trudila se da pojede svaki mogući obrok, nakon smrti svog brata vratila se u Rim i postala jedna od najmoćnijih žena udavši se za cara Klaudija. Ona je zatim otrovala svog supruga kako bi na prijesto došao njen sin. O zavodljivoj moći žena koje su naseljavale ove atole pjevao je čak i Homer.

“Da li ste znali da se upravo na Poncu vratio Odisej nakon propasti Troje, kada ga je čarobnica Kirka učinila svojim ljubavnim robom? A da je Ventotene mjesto gdje je grčki heroj morao da zapuši uši kako ga ne bi očarala pjesma sirena?”, pita Silverio Kapone, lokalni istoričar.

Ribari i danas prenose legende prema kojima se u ribarske mreže često zapliće veoma čudna riba, a mornare koji se dave spašava prelijepa žena. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending