Pratite nas

Zdravlje i ljepota

BEZ “ĐIĐI MIĐI” ĆU DA POLUDIM: Histeriju liječe vibratorom!

Published

on

Nekada davno se vjerovalo da žene koje nemaju aktivan se*sualni život pate od histerije. Ova teorija je kasnije odbačena, ali se mnogo govori o tome kako redovan se*sualni život doprinosi dobrom fizičkom i mentalnom zdravlju.

Stručnjaci kažu da osobe koje se uzdržavaju od se*sa imaju veće šanse da pate od ovih bolesti i poremećaja, od onih koje imaju redovan se*sualni život?

Naime, apstinencija ili nepravilan se?sualni život može da bude svjesno ili nesvjesno izabran, prisiljen ili dobrovoljan i da zavisi od zdravlja tijela, psihe i duše žene.
Neredovan se*sualni život i apstinencija koja je dobrovoljno izabrana ili se nameće iz raznih društvenih i moralnih principa je štetna. Takva apstinencija šteti fizičkom i mentalnom zdravlju, a onda trpi i tijelo. Ali, u modernom dobu ne postoje statistički podaci koji pokazuju da apstinencija može biti povezana sa razvojem psihičkih poremećaja.

Žene bez “điđi miđi” aktivnosti sklone su hiosteričnom ponašanju, a riječ histerija potiče od grčke riječi hystera, što znači materica. Histerija je vrsta neuroze kod koje su dominantni raznovrsni tjelesni, senzorni, motorički i mentalni poremećaji sa psihogenim porijeklom, kao što su napad smijeha i plača, ekstremna razdražljivost, anksioznost, ubrzan rad srca, mučnina, bolovi u različitim dijelovima tijela.

Poremećaji histerične prirode su prvi put primijećeni kod mlađih žena u antičkoj Grčkoj. Za liječenje histerije mnogi ljekari su koristili masažu karlice i genitalija. Cilj je bio bolesnog pacijenta dovesti do „histeričnog paroksizma“ ili orgazma koji usporava disanje i izaziva osip na koži, vlaženje vagine i trbušne kontrakcije. Ova praksa je korišćena u Viktorijansko vrijeme, a početkom 19. vijeka se raširila na dijelove u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama.

Pored tretmana masaže, histerija se liječila vibratorom, koji se pojavio krajem 19. vijeka.

Američki pisac Rejčel Meiner u svojoj knjizi „Tehnologija ograzma“ opisuje kako „elektromehanički medicinski instrument“ pomaže histeričnim ženama. Takođe, tvrdi da je ovaj metod efikasniji od masaže. Moderni pogled na ovaj problem kaže da se histerija može razlikovati po karakteru i histeričnim napadima. (Naj portal)

Zdravlje i ljepota

Travar Mirsad Krnjić priprema prirodni sirup protiv dijabetesa: NEMA ŠTETNIH POSLJEDICA, A ŠEĆER SIGURNO PADA

Published

on

Travar Mirsad Krnjić iz sela Brđani kod Konjica danas je jedan od najpoznatijih travara i fitoterapeuta na području Balkana.

A o uspjehu njegovih biljnih terapija u liječenju šećerne bolesti čulo se i širom svijeta. I priča se o tome… Pogotovo u nekim američkim institutima nakon što je dr. Mišo Vučković javno progovorio kako je izliječio dijabetes biljnim preparatima travara Mirsada Krnjića.

Priznajem pred Bogom

U biografiji dr. Miše Vučkovića, između ostalog, piše da je doktor neurologije, da je dugo godina obnašao funkciju direktora sedme po veličini bolnica u Americi, a najveće bolnice u Šarlotu (Sjeverna Karolina). Rođen je u Beogradu, odakle je 1989. godine otputovao za SAD kao cijenjen jugoslovenski stručnjak.

Nakon penzionisanja, u februaru 2015. godine se vratio u Beograd s dijagnozom „dijabetes“, zbog koje je prijevremeno i penzionisan. Imao je dva infarkta i mini moždani udar, koji su bili prouzrokovani visokim šećerom!

Mišo danas gazi kroz sedmu deceniju, a već sedam godina održava šećer u granicama normale. Ne koristi nikakvu terapiju, jede skoro sve namirnice koje mu organizam poželi. A sa dijabetesom se borio 14 godina.

– Nisu me uspjeli izliječiti ni doktori u Americi, a jeste Mirsad Krnjić! To je istina, koju priznajem prvo pred Bogom, pa onda pred ljudima – kaže ovaj ugledni stručnjak, koji se danas aktivno uključio u liječenje dijabetičara prirodnim putem i o tome javno govori.

Krnjići su tradicionalna hercegovačka travarska porodica. Još je Mirsadov otac bio na glasu kao dobri i plemeniti narodni travar, koji je sakupljao trave i pripremao sirupe, čajeve, tinkure… Njegovim stopama je krenuo i Mirsad, i evo već decenijama se posvetio biljkama i liječenju ljudi uglavnom od šećerne bolesti. U njegov rodni Konjic dolaze ljudi iz svih krajeva bivše Jugoslavije, odnosno iz svih krajeva svijeta. Iz Holandije, Austrije, Australije, Amerike, Kanade, Francuske, čak i iz Albanije.

Smanjenje terapije

– Od nedavno smo počeli i distibuciju sirupa za Albaniju – otkriva nam Mirsad Krnjić, te dodaje kako je najsiguirniji kada „oči u oči“ sa pacijentom sve dogovori on ili dr. Mišo Vučković i njgova supruga Ana Trkulja Vučković.

A dolaze mu oboljeli od dijabetesa tipa II, dijabetičari na inzulinu, potencijalni “šećeraši” …

Vrlo svjestan onoga čime se bavi, kaže da nikada ne preporučuje da se odbaci terapija ljekara. Tek ukoliko dijabetičar primijeti da mu njegov sirup “godi”, inzulin ili tablete može postupno smanjivati. Najbolje je to učiniti uz konsultacije sa doktorom, Mišom Vučkovićem.

Prirodni sirup protiv dijabetesa, ili prirodni inzulin, kako Mirsad zove čudotvorni preparat, koji je izrađen od nekoliko vrsta ljekovitih biljaka, pronašao je prije skoro 50 godina njegov otac Osman. Strastveni zaljubljenik u prirodu i narodnu medicinu, tražio je način kako da pomogne prijateljima koji boluju od dijabetesa. Nije imao ambicije, nije ni razmišljao o tome da će u netaknutoj prirodi planine Bjelašnice “potrefiti” biljke koje će do danas izliječiti na stotine dijabetičara.

Ovaj čudotvorni sirup, koji se uzima tri puta tokom dana, po jedan fildžan (mala šoljica) prije jela, Krnjići su ispočetka dijelili besplatno. Kasnije, kada su ljudi počeli prostižu sa svih strana, i kada su Krnjići morali svakodnevno raditi kako bi napravili dovoljne količine, sirup su počeli naplaćivati, ali tek toliko da bi pokrili troškove i vrijeme.

– Pročula se priča o nama. Bosnom i Hercegovinom, ali i izvan granica, počele su kružiti priče kako neki ljudi iz Konjica mogu izliječiti dijabetes. Ponekad je to malo i preuveličavani. Bolesni su odjednom počeli pristizati sa svih strana. Međutim, mi nismo mogli udovoljiti svakome. Nismo mogli napraviti dovoljno sirupa, jer smo imali i druge poslove.

Porodična tajna

Prirodni inzulin Krnjići proizvode po recepturi koja je porodična tajna. Posljednjih godina slali su ga na nekoliko analiza u nekoliko referentnih laboratorija za ispitivanje njegove sigurnosti.

– Slali smo ga na kontrole u referentne laboratorije u zemlji. Nosili su ga i na ispitivanje u druge zemlje. Nalazi kažu da je sirup siguran za ljudsku upotrebu. Mogu ga korisiti i djeca i stari ljudi – kaže Krnjić.

Čudotvorni sirup protiv dijabetesa iz ovog malog hercegovačkog sela, do danas je, tvrdi Mirsad, dospio u skoro sve krajeve svijeta. Proces liječenja trebao bi trajati oko 40 dana nakon čega bi trebalo doći do izlječenja.

– Prvo se uzima pola terapije, koja traje 20 dana. Već u tom periodu oboljeli mora osjetiti veliko poboljašanje. Naravno, treba imati i poseban režim ishrane – otkriva Mirsad.

KONTAKT TELEFON TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA: 00387 61 742 830 ili   061/383-325. Pratite FB grupu BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI

Brojna su svjedočenja Krnjićevih pacjenata koji su uz pomoć njegovih preparata normalizirali šećer. Neka od njih možete pročitati u nastavku teksta. (Naj portal)

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

NAMA JE BOG ODMAH POKAZAO PUT DO TRAVARA KRNJIĆA I POBIJEDILI SMO DIJABETES: Ispovijest Tatjane Brkić, majke 17-godišnjeg tinejdžera iz Bečeja

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending