Pratite nas

Sudbine

Avanture Mladena Cvitanovića iz Golubinje kod Žepča: VEĆ IMAM PLAVI VOZ, A GRADIM NAJLJEPŠI MUZEJ JOSIPA BROZA TITA

Published

on

Mladen Cvitanović iz Golubinje kod Žepča u spomen na svog djeda kupio je lokomotivu i dva vagona, a za dvije godine planira da izgradi najveći i najbolji muzej Josipa Broza Tita u svom rodnom mjestu.

Putovao je, kaže, svuda po svijetu, a sada živi u svom rodnom Golubinju i smišlja nove projekte.

“Otišao sam u Željezaru u Zenicu da kupim neke pragove i vidio lokomotivu i rekao da je moram kupiti. A vagone sam kupio u Zagrebu. Ako vam kažem istinu koliko sam ih platio, reći ćete da sam glup ili… Oko 100 hiljada maraka me izašao jedan vagon sa prugom, sa PDV-om, u jednom vagonu ima 40 tona – kaže Cvitanović, te nastavlja:

“Za dvije godine u Golubinju će biti napravljen najveći muzej Josipa Broza Tita u bivšoj Jugoslaviji. Ovo su pripreme za plavi voz.
Kaže da je nakon što je kupio lokomotivu došao kući i rekao supruzi šta je kupio, da je ona mislila da se šali.

“Lokomotiva je u voznom stanju i imam namjeru da se pali svaki prvi ili posljednji vikend u mjesecu. Bila je posebna priča kako sam je transportirao iz Zenice do ovdje. Lokomotiva je išla cestom, u njoj ima 55 tona – kaže Cvitanović.

Navodi kako sve to radi u spomen na svog djeda koji je radio u željeznicama.

“Moj pokojni djed je bio željezničar i njega je zdrobila jedna lokomotiva i ja sam u spomen njemu kupio ovu lokomotivu. Ja sad pravim jednu željezničku stanicu. A kupit ću i helikopter – kaže Cvitanović.

Kaže kako često putuje, a da je iz Jugoslavije otišao sa 13 godina i to u Norvešku.

“Što sam stariji, sve sam veći luđak. Ništa u životu nisam dobio, sve sam morao kupiti. Kupio sam i svoju rodnu kuću od svog amidže, te sam je uredio da bude onakva kakva je nekad bila – priča.

Njegov rođak kaže kako ga je život naučio onome što je danas i da živi kako bi i trebalo da se živi jer je život jedan.

“Uvijek je spreman na lude ideje i lude projekte i tako treba da se živi, sve dok imaš tako dobrih ideja, dotle i živiš – kaže jedan njegov rođak.

Kaže da ga ne zanima šta ko misli, ali da radi ono što voli.
“Ja se nadam da će u osmom ili devetom mjesecu ove godine biti napravljen i heliodrom. Ja sam star i moram malo požuriti sa tim projektima. U nas se narod puno žali na vlast, traži građevinsku dozvolu i onda pravi ono što ne liči na tu građevinsku. Ja što tražim, to dobijem – kazao je Cvitanović.

Napravio je klizalište u svom dvorištu gdje svaku noć dolaze djeca na klizanje. Plan mu je da tu u sklopu kompleksa koji gradi bude i pijaca zdrave hrane.

“Imam dobru mirovinu, sa naftne platforme gdje sam radio. A moju djecu ništa ne zanima, njih biznis ne zanima, svi su akademičari, svi su završili dobre škole i dobro su se snašli u životu – zaključuje Cvitanović. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending