Nikada nije bio pjevač broj jedan, ali jeste bio i ostat će zapamćem kao ČOVJEK BROJ jedan na eks jugoslovenskoj i srbijanskoj estradi. Tih, plemenit, dobronamjeran, uvijek raspoložen za šalu… Takav je bio Dobrivoje Topalović, koji je danas umro u Čačku, nakon što je bolovao više mjeseci od karcinoma.

Zadnjih goina, daleko od očiju javnosti živio je u svojoj rodnoj Preljini, desetak godina uživao u penzionerskim danima. Posljednju godinu dana je bolovao od zloćudne bolesti.

Svoju karjeru je započeo u Sarajevu. Nastupio je na festivalu “Ilidža 70”. Pjevao je pjesmu LJubice I Spase Berak “Nevjerna moja ljubavi” i osvojio prvu nagradu publike

Nakon ove odskočne daske, bilo je uspona i padova, ali “ilidžanski festival” nikada Topalko, kako smo ga od milja zvali, nije zapostavljao. Bio je miljenik legendarnog bosanskog kompozitora Joze Penave, koji mu je pisao posebne pjesme; između ostalih “Divna Esmo, divni stvore” ili “Daj, daj Daiborko”.

Duga je niska Topalovićevih nezaboravnih pjesama. Spomenut ćemo samo neke: “Crno vino, crne oči”, “Ej, da mi je”, “Na mramornoj steni”, “Progovori sliko”, “Kad bih mogo, i umro bih za te”, te duet pjesmu sa svojim kumom Miroslavom Ilićem “Otvor prozor curie malena”

Topalo je volio pjesmu, ljude, društvo, kafanu, cigarete i rakiju. Nikada ni sa kim nije došao u sukob. Ostat će upamćen kao jedna dobra plemenita pjevačka duša, koja je znala našaliti se na svoj račun.
Jednom prilikom doktor mu je, nakon pregleda, vrlo ozbiljno savjetovao da prestane pušiti. Čak ga je ucijenio; ili pjesma, ili duhan.

Kasnije se kolegama žalio riječima: “Moraću da prestanem da pjevam!

Kolege u šoku pitaju zašto, a on im objasni da mu je doktor postavio uslov! Naravno, tada nastaje smijeh u društvu… (E.Milić)