Gljivica kandida i njene razne podvrste žive u predjelu usne duplje čovjeka, na koži, u digestivnom traktu, genitalijama i sačinjavaju bitan dio mikro flore tih dijelova tijela jer obavljaju važnu odbrambenu funkciju – otkrivaju i spriječavaju pojavu i širenje brojnih agresivnih i štetnih bakterija.

Međutim, pod određenim uslovima, Candida Abicans, jedna podvrsta ove gljivice prestaje da bude “dobra” i započinje njen nagli rast i širenje po tijelu, odnosno dolazi do infekcije, tzv. kandijaze. Smatra se da glavni razlog za ovu pojavu leži u opadanju moći imunološkog sistema koji je zadužen da drži populaciju kandide na normalnom nivou. Ova infekcija može biti i simptom teških oboljenja, jer do naglog pada imuniteta teško dolazi kod osoba oboljelih od kancera i side.

Za pojavu kandidijaze često može da bude odgovorna dugotrajna ili nesavjesna upotreba antibiotika, kada se pored loših unište i “dobre” bakterije koje spriječavaju razmnožavanje gljivica, a kandida je redovan pratilac naglih promjena u organizmu i kod ljepšeg pola pogotovo se javljaju u toku trudnoće i hormonskih poremećaja.

 Simptomi kandijaze

Brojni su znakovi pomoću kojih prepoznajemo kandidijazu i variraju u zavisnosti od toga na kojem se dijelu tijela infekcija pojavila. Vaginalni tip kandidijaze manifestuje se pojavom sekreta neprijatnog mirisa i bola prilikom seksualnog odnosa i mokrenja. U slučaju kandide na pregibima tijela, javljaju se svrab, crvenilo i perutanje kože, dok su u slučaju infekcije u digestivnom traktu simptomi gasovi, nadutost i bol u stomaku. Međutim, osim specifičnih postoje i zajednički, opći simptomi kandidijaze – slabost, iznurenost i malaksalost organizma.

Posebna opasnost neliječenja stomačne infekcije ovom gljivicom jeste u tome što dovodi do oštećenja i zidova crijeva, a to rezultira odbijanjem hrane, osjećajem gađenja i mučnine, a u ekstremnim slučajevima može biti i veoma opasno po funkcionisanje cijelog organizma.

 Terapija

U borbi protiv kandide ključno mjesto zauzima pravilna ishrana i odgovarajuća dijeta. Treba znati da se ova gljivica hrani šećerom, tako da oboljeli prije svega, moraju smanjiti unos ugljenih hidrata na maksimalno dozvoljenih 50 grama dnevno.

Osim šećera, zabranjeno je jesti hranu koja nastaje kao rezultat procesa fermentacije i vrenja, a tu prije svega spadaju hljeb i mliječne prerađevine, međutim jogurt, koji sadrži bakterijske kulture Acidophilus bulgaris treba da bude redovno na jelovniku oboljelih, jer bakterije iz ove familije direktno umanjuju prisustvo kandide.

Pored dijete u zavisnosti od tipa kandijaze koriste se sredstva za uništavanje gljivica, a u posljednje vrijeme sve češće i biljni preparati. Za borbu sa kandidom savjetuje se upotreba valerijane, nevena, koprive i origana, a od ovih biljaka spremaju se čajevi i oblozi. Najbolji rezultati postižu se kombinovanjem terapija.

 PRIRODNE TERAPIJE I RECEPTI

Ulje protiv kandide

Sitno isjeckati 50 grama nevena i dodati ga u 300 ml maslinovog ulja. Bocu držati čvrsto zatvorenu na sunčanom mjestu, uz povremeno mućkanje, 30 dana. Kada ulje pocrveni, procijediti. Mazati na kožu zahvaćenu kandijazom.

Ljekovita tinktura

Šaku sitno isjeckanih cvjetova lavande i izrendanog korijena valerijane dodati u 100 ml alkohola ili votke. Držati 7 dana uz mućkanje, procijediti i piti po kašiku tinkture razblažene vodom.

Čaj koji liječi kandidijazu

U pola litre proključale vode dodati 3 kašike origana. Držati poklopljeno 10 minuta, procijediti. Čaj se pije tri puta dnevno, a koristi se i za pravljenje obloga za oboljelu kožu, kao i za vaginalno ispiranje.

Blagotvorna kopriva

U litar vode sipati 2 kašike isjeckane koprive. Ostaviti da prenoći i ujutru prokuhavati. Kada se ohladi, procijediti, piti po šolju prije jela, koristiti i za vaginalno ispiranje.

CIMET “UBIJA” CANDIDU

Topla i vlažna vagina savršena je okolina za mnoge mikroorganizme. Među njima su i gljivice, a iako ih postoji stotine vrsta, 90 posto infekcija izaziva samo jedna, Candida albicans. Kod svih sumnji i simptoma odmah posjetite liječnika. No i iz prirode stiže snažna podrška otpornosti prema gljivičnim bolestima i upalama.

ACIDOFIL, odnosno acidofilna kultura, korisna je bakterija i snažan saveznik u borbi protiv gljivičnih infekcija. Jedno je istraživanje dokazalo da su žene koje su uzimale 2,4 dcl jogurta sa živim acidofilnim kulturama bile čak tri puta rijeđe zaražene nego one koje nisu jele jogurt. Zato kupujte jogurt na kojem piše da ima žive i aktivne kulture. Danas se acidofil prodaje i u obliku kapsula.

KAMILICA, uništava gljivicu Candidu albicans, kao i neke stafilokokne bakterije. Osim toga, korisna je i kod probavnih i menstrualnih tegoba. Popijte šoljicu čaja od kamilice prije spavanja. Jer, uza sve ostalo, ona je i prirodno sredstvo za dobar i miran san.

MASLAČAK (radić) sprječava rast gljivica koje izazivaju vaginalnu gljivičnu infekciju. Jedite stoga lišće maslačka pripremljeno kao salatu, a u vodu za kupanje dodajte nekoliko suhih listova.

 BIJELI LUK, odnosno njegov sok, djeluje protiv nekih gljivica jednako uspješno kao i lijekovi. A naročito je učinkovit u borbi protiv Candide albicans. U slučaju vaginitisa treba zamotati čehnu bijelog luka u gazu, dakle napravite svojevrsni tampon, pa ga šest večeri zaredom stavljati u vaginu.

U mnogim slučajeivma to će biti djelotvorna, iako se mnogima neće činiti prikladna metoda. Ima i drugih načina: čajnu kašićicu svježeg soka od bijelog luka dodajte u nekoliko kašičica jogurta i time natopite tampon ili dobivenom smjesom dva puta na dan ispirite vaginu sve dok ne nestanu simptomi.

SLATKI KORIJEN (Gospino bilje) takođe je uspješan borac protiv gljivičnih infekcija. Nemojte ga uzimati oralno ako imate povišen pritisak.

ULJE DRVETA ČAJA, čajevca vrlo je djelotvorno za liječenje gljivičnih infekcija, bilo kao sredstvo za tuširanje ili u obliku tampona natopljenog u otopinu pripremljenu od biljke koji se stavlja u vaginu. Preparati od drveta čaja prodaju se u trgovinama zdrave hrane.

LAVANDA je djelotvorna u liječenju vaginitisa uzrokovanog Trichomonom i Gardnerellom. Treba dodati nekoliko kapi ulja lavande u sredstvo za ispiranje u ljekovitu kupku, u kreme, losione i tampone. Imajte na umu da su eterična ulja namijenjena samo za vanjsku upotrebu. Nije preporučljivo često ispiranje vagine eteričnim uljima, treba to činiti samo radi liječenja vaginitisa.

CRNI KIM – Naučnici su dokazali da crni kim ima vrlo jako antibakterijsko i antimikotično djelovanje i to bez neželjenih nuspojava. Kod gljivičnih bolesti isprobajte recept od 2 čaše jabukovog sirčeta, 1 čaše fino mljevenih sjemenki egipatskog crnog kima i 1 čaše škrobnog brašna.

Zagrijati jabukovo sirće, pa umiješati crni kim. Nakon što provri, mješavini dodati škrobno brašno i dobro promiješati. Kremu svakodnevno nanositi na oboljela mjesta na koži.

Najčešći uzročnici spolno prenosivih bolesti su virusi, bakterije, gljivice i paraziti. Simptomi ovise o mikroorganizmu koji je izazvao upalu, najčešći iscjedak je iz maternice, zatim peckanje, bol, svrbež, bolovi u donjem dijelu stomaka i krstima te smetnje s mokrenjem. Kod osoba bez simptoma ti sićušni napasnici mogu nanijeti teška oštećenja ili bolesti spolnih organa poput, upale jajovoda i jajnika ili raka maternice.

 SAVJETI PLUS

Naše stare nane za liječenje kandidijaza koristile su sodu bikarbonu, kojom su ispirale oboljela mjesta.

Perite se dva puta na dan, ujutro i naveče, fiziološki neutralnim sapunom. Radije upotrebljavajte tekuća sredstva s dozatorom jer je manja opasnost od onečišćenja klicama.

Obavezno se perite nakon velike nužde pokretima od otvora rodnice prema anusu, nikako obratno, kako bakterije iz probavnog trakta ne bi dospjele u rodnicu, isto tako se i brišite.

Perite se pod tekućom vodom, a brišite tapkanjem, bez trljanja.

Ne ispirite vaginu jer se može promijeniti kiselost sluznice: ona se čisti sama.

Izbjegavajte kupke za intimnu njegu jer pogoduju infekciji.

Na putovanju ili u uredu upotrebljavajte maramice za intimnu njegu s odgovarajućim pH.

Sapuni s kiselim pH (oko 3) ili lužnatijim (višim od 6) upotrebljavaju se samo u slučaju bakterijskih ili gljivičnih infekcija i to kraće vrijeme.

Unutrašnje ispiranje može se provoditi samo ako to preporuči liječnik.

Ako se koristite dijafragmom, uvijek je operite vodom i sapunom neutralnog pH i dobro obrišite.

Ručnici za brisanje intimnih dijelova moraju biti lični, a najbolji su laneni ili pamučni koji se brzo suše. Često ih mijenjajte, a ako imate infekciju ne koristite ručnik dva puta jer može biti opasan rasadnik bakterija.

U hotelima se ručnici mijenjaju svakodnevno, ali u kupatilima često stižu nedovoljno osušeni. Možda je bolje koristiti se maramicama za jendokratnu upotrebu ili papirnatim ručnicima.

Ne upotrebljavajte puder jer se može natopiti sekretom i zatvoriti pore.

Sapuni, gelovi, puder (ako je nužan), higijenski papir, omekšivači i deterdženti trebaju biti blagi, bez dodataka mirisa koji mogu nadražiti spolne organe. Pri pranju donjeg rublja ne pretjerujte s deterdžentom i izbjegavajte omekšivače.

Na intimnu higijenu trebaju paziti oba partnera, naročito kada se uoče neki poremećaji.

Ako nemate stalnog i vjernog partnera, nikad ne vodite ljubav bez prezervativa.

Izbjegavajte pripijenu odjeću, nemojte je nositi svakodnevno, niti predugo.

Donje rublje, pa i popularne tange, trebaju biti od pamuka ili svile kako bi koža disala, a ne od najlona ili likre. Sintetičko rublje i tijesna odjeća mogu izazivati upalu koja pogoduje bakterijskim i gljivičnim infekcijama.

Hulahopke uvijek nosite iznad pamućnih gaćica.

Česta tjeskoba može oslabiti imunitet. Pokušajte se opustiti da se u vašem tijelu ne bi zbog stresa namnožili virusi i bakterije. (Najportal)