Pratite nas

Razglednice

Prelijepa BiH: TRAVNIK – GRAD JEDNOG NOBELOVCA I 77 VEZIRA

Published

on

Travnik je grad smješten u srcu Bosne i Hercegovine. Prvi put se spominje 1463. godine u izvještaju trogirskog kneza koji se danas čuva u arhivu grada Zadra. Čuveni putopisac Evlija Čelebija u 18. vijeku ga opisuje kao „grad s hiljadu vrela“.

U periodu od 1699. do 1851. godine bio je glavni grad bosanskog pašaluka, iz kojeg je stolovalo 77 vezira. Travnik je specifičan i po tome što je jedini grad u Bosni i Hercegovini koji ima dvije sahat-kule. Također, to je i grad sa najviše turbeta u Bosni i Hercegovini.

Prostorna matrica jedne orijentalne varoši prepoznaje se u Travniku na svakom koraku. Turisti imaju mnogo toga da vide i obiđu, počevši od srednjovjekovne tvrđave, velikog broja objekata iz osmanskog perioda: džamije, medresa, sahat kule, turbeta, mostovi, česme i dr.

Vrijedan spomenik tehničke baštine s početka prošlog stoljeća je parni voz Ćiro Zatim tu su objekti iz perioda austrougarske uprave: glavna ulica sa stambeno poslovnim zgradama, zgrada nekadašnje Isusovačke gimnazije, katolička i pravoslavna crkva. Vrijedan spomenik tehničke baštine s početka prošlog stoljeća je parni voz Ćiro, sa raritetnom lokomotivom, koji je kao muzejski eksponat postavljen u dvorište Muzeja.

Zatim, tu je veoma posjećena Rodna kuća Ive Andrića, u koju ciljano dolaze turisti iz svih krajeva svijeta, ali obilaze i izložbene postavke u Zavičajnom muzeju Travnik i na Starom gradu, u kuli i baruthani.

Na prostoru travničke općine nalaze se mnoga kulturna dobra, među njima i brojne nekropole sa stećcima, srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima koji su 2016. godine uvršteni na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Veoma posjećena je i rodna kuća Ive Andrića u koju ciljano dolaze turisti iz svih krajeva svijeta [Ustupljeno Al Jazeeri]

Ima mnogo anegdota, neke od njih su ušle u literaturu, kao što je Andrićeva „Priča o vezirovom slonu“.

Ipak ću iskoristiti priliku da spomenem još neke primjere integracije kulturnog naslijeđa u turizam. Na Starom gradu već pet godina djeluju radionice ručne obrade tekstila i narodnog lončarstva. Pokrenuli smo ih da bi spasili od nestanka i zaborava neke stare obrte. Po „znanje“ smo išli čak u Visoko, tačnije u obližnje mjesto Lješevo, gdje se naš saradnik obučavao kod ondašnjeg lončara. Taj obrt je kod nas izumro, a nekada je bio veoma razvijen u selu Pulcu kod Travnika.

Turisti se oduševljavaju kad prilikom obilaska Starog rada naiđu na tkalju koja tka starinsko platno „bez“ i lončara koji na licu mjesta izrađuje zemljano posuđe.

Pored toga, u okviru „Ljeta na Starom gradu“ organiziraju se različiti kulturni sadržaji, koncerti, izložbe, predstave, književne večeri i dr. Zanimljivo je da se u Travniku očuvao i običaj pečenja kajgane na Prvi dan proljeća, 21. marta. Na Starom gradu se to obilježi poznatom travničkom Kajganijadom.

Uz zvuk žubora Plave vode i ispijanje Lutvine kahve uživaju brojni gosti koji posjete Travnik

Na kraju našeg razgovora posjetili smo naselje Šumeće, gdje se nalazi izvor Plave vode, koje je najljepše mjesto za odmor u Travniku. Na ovom mjestu, uz zvuk žubora vode i ispijanju Lutvine kahve uživaju brojni gosti koji posjete Travnik. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending