“Pontinska ostrva danas su raj za pripadnice ljepšeg pola, one ovdje dolaze da flertuju i uživaju u žurkama. Ali nekada davno, ako bi vaš suprug htio da vas se otarasi, poslao bi vas na ovo mjesto i to bi bio vaš kraj”, kaže Antonio Santomauro, menadžer jednog od odmarališta, piše Nacionalna geografija.

Istina, žene nisu bile jedine koje su zatvarane na ovom ostrvu, ali su se svakako suočavale sa najtežom sudbinom. Revolucionari, anarhisti, anti-rojalisti, banditi i kriminalci svih vrsta – svi oni dovoženi su brodovima na ovo stjenovito mjesto sve do šezdesetih godina prošlog vijeka, nedugo nakon što je Musolini tu protjerao svoje političke protivnike.

“Biseri Tirenskog mora”, kako ih zovu, ova vulkanska ostrva jedna su od najljepših na Mediteranu – stijene žućkasto-crvenkastih nijanski podsjećaju na one na Marsu, puprpurno-plave pećine očaravaju svojim bojama, dok plaže, koje predstavljaju pravi raj za ronioce i koje izgledaju kao da još uvijek traje doba jure, zapljuskuje kristalno čista voda.

Pitoreskna ribarska sela predstavljaju pravi vatromet žute, purpurne, crvene, zele i plave boje. Antičke pećine prepliću se sa antičkim rimskim lukama i kolonijalnim vilama stanovnika koje su ovdje poslali burbonski kraljevi u 18. vijeku. Prva stanica je Ventotene, parče zemlje dugo dva kilometra u obliku guštera koje su antički Rimljani nazivali Pandatarija. Vila danas predstavlja arheološko čudo na otvorenom koje sadrži izuzetno očuvane mozaike i carske odaje pune amfora. Nalazi se na vrhu litice Punta Eolo čiji fascinantan pogled doseže sve do Vezuva.

Njegova prva zatočenica bila je Julija, jedina ćerka Oktavijana Augusta, koji ju je ovdje protjerao kada je otkrio da je spavala sa brojnim uticajnim ljudima van braka.

Na Augustovu odluku uticao je njen treću suprug, Tiberije, koji više nije mogao da toleriše njeno razvratno ponašanje. Trideset godina kasnije, na isto mjesto dospjela je Julijina ćerka Agripina Starija, čiji je suprug otrovan, a ona izgubila razum. Opsjednuta osvetom, prebačena je na ostrvo, opet po nalogu Tiberija. Agripina je jedna od prvih žrtava anoreksije u historiji – nakon tri godine zatočeništva, umrla je od gladi.

Kako bi se oženio okrutnom Popejom Sabinom, car Neron, Agripinin unuk, protjerao je svoju suprugu Oktaviju pod lažnom optužbom za preljubu sa gladijatorom na ostrvo, gdje je i ubijena. Ostrvo Ponca Julijina ćerka i Neronova majka, Agripina Mlađa, odvedena je sa sestrom Livilom na ostrvo Ponciju (danas Ponca). Uprkos incestu sa Kaligulom (Gaj Julije Cezar Germanik), njih dvije skovale su zavjeru protiv njega, zbog čega su kažnjene. Agripina, koja je čak i tokom zatočeništva davala naređenja, maltretirala zatvorenike i trudila se da pojede svaki mogući obrok, nakon smrti svog brata vratila se u Rim i postala jedna od najmoćnijih žena udavši se za cara Klaudija. Ona je zatim otrovala svog supruga kako bi na prijesto došao njen sin. O zavodljivoj moći žena koje su naseljavale ove atole pjevao je čak i Homer.

“Da li ste znali da se upravo na Poncu vratio Odisej nakon propasti Troje, kada ga je čarobnica Kirka učinila svojim ljubavnim robom? A da je Ventotene mjesto gdje je grčki heroj morao da zapuši uši kako ga ne bi očarala pjesma sirena?”, pita Silverio Kapone, lokalni istoričar.

Ribari i danas prenose legende prema kojima se u ribarske mreže često zapliće veoma čudna riba, a mornare koji se dave spašava prelijepa žena. (Naj portal)