Pratite nas

Sudbine

Vratila se iz Amerike: FEHRIJA IMA NAJBOLJU RIBU U KRAJINI

Published

on

Fehrija Džafić se već desetak godina bavi uzgojem kalifornijske pastrmke, a ribnjak, koji se nalazi u njenom vlasništvu, smješten je u Gornjoj Sanici, varošici desetak kilometara udaljenoj od Ključa.

Džafićeva kaže kako se radi o mukotrpnom poslu, koji zahtijeva puno rada, muke i odricanja, a godinama se suočava s velikim problemima u poslovanju.
Dodaje kako je punih 18 godina provela u Sjedinjenim Američkim Državama, da bi se nakon svega odlučila na povratak u zavičaj i pokretanje biznisa.

“Zbog rata sam otišla na drugi kraj svijeta, ali sam oduvijek sanjala da se vratim kući. Sve što sam zaradila, uložila sam u ribnjak, a pomogao mi je brat. Praktično, mi smo partneri u poslu”, kaže Džafićeva za “Nezavisne”.

Briga o ribnjaku, dodaje, zahtijeva cjelodnevni angažman, pa je radno vrijeme praktično od ranih jutarnjih sati do zalaska sunca.

Ribnjak je udaljen svega 300 metara od izvora rijeke Kočanice, koja ga snabdijeva svježom i čistom vodom i radi se o zaokruženom sistemu proizvodnje, koji podrazumijeva uzgoj od ikre do konzumne ribe.

Kaže kako se “kalifornijka” u sezoni dobro prodaje, te da nema problema s tržištem, s obzirom na to da je već zasnovala kooperantske odnose s velikim brojem firmi iz cijele Bosne i Hercegovine.

“Ono što me plaši u ovome trenutku je što cijene neprestano rastu, a primanja građana su na istom nivou. Sve to utiče i smanjuje kupovnu moć, pa su teška vremena pred nama. Osim toga, cijene repromaterijala su također u porastu, konkretno cijena hrane za ribe se gotovo uduplala, što utiče i na cijene koje mi formiramo”, kaže Džafićeva.

Prema njenim riječima, optimalna proizvodnja ribe na godišnjem nivou iznosi oko 100 tona, ali je u posljednje vrijeme ona umanjena zbog niza faktora koji utiču na proizvodnju.

“Prije svega, to se odnosi na klimatske uslove i s tim se ne susrećem samo ja, već i drugi proizvođači ribe. Ove godine posebno veliki problem bio je nedostatak vode, jer je zbog sušnog perioda rijeka Kočanica gotovo pa presušila. Rezultat je to nedostatka padavina, ali i sječe šume, eksploatacije mineralnih sirovina, što sve doprinosi ovakvom stanju”, žali se Džafićeva.

Dodaje kako je prije sedam godina, u velikim poplavama koje su zadesile ove prostore, pretrpjela ogromnu štetu, kada je nepovratno izgubljeno oko 60 tona ribe, te je bilo veoma teško u potpunosti obnoviti proizvodnju. Također, zbog pojave kormorana, čaplji i bijelih orlova, grabljivaca koji napadaju ribu, bilo je potrebno ribnjak zaštititi mrežom, što je također rezultiralo neplaniranim troškovima.

“Sve u svemu, radi se o teškoj proizvodnji, posebno za jednu ženu, a ja često u šali kažem kako ovaj posao ne bih preporučila ni najvećim neprijateljima. Ipak, šta je tu je, valja gurati dalje”, kaže Džafićeva na kraju našeg razgovora. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending