Sve imam, a ništa nemam. Samoća je teška – kaže na početku polusatnog razgovora zenički harmonikaš 85-godišnji Muhamed Mešić Meša u polusatnom intervjuu sa Anesom Durmom
Meša je jedan od poznatijih harmonikaša u bivšoj Jugoslaviji. Rođen je u Tarevcima, ali je njegova porodica 1946. godine preselila u Vojvodinu. Rano je ostao bez oca, tako da je on sa majkom preuzeo brigu o 11-svoje braće i sestara kao petnaestogodišnjak.
Jedno vrijeme je igrao fudbal, bio je zaposlen u vatrogasnom društvu, ali su ljubav i želja za muzikom prevladalo i pobijedili. Dugo vrem,ena je živio, svirao u Beogradu, gdje su ga uistinu cijenili.
U ovom prilogu, uz harmoniku koju zove “moja starica” Meša pokazuje izuzetno bogatu privatnu arhivu pjesmarica, VHS kaseta, knjiga, notnih zapisa…. Uredno sa njih briše prašinu, čuva sve ovo kao nešto najsvetije. Nada se da će neko pokucati na njegova vrata i zatražiti da negdje publikuje ili prbliži mlađim geneacijama.
Meša je snimio i dva svoja autorska CD-a. I njih čuva. Napisao je biografsku pjesmu “85 ljeta prođe” koju pjeva u ovom video prilogu.
Sjeća se da je prvu harmoniku, takozvanu “dijatonku” dobio na poklon od svoje majke 1950 godine. Čitavog života je ponajviše volio pjesme o majci, jer je ostao željan majke i njenog zagrljaja. (Naj portal)
https://www.youtube.com/watch?v=aDxuqFbuybw&t=1644s&ab_channel=AnesDurmo
