Prema legendi, princ Fahoong zaljubio se u djevojku koja je bila nāgi, zmija koja je mogla poprimiti ljudski oblik. U špilji Naka nakon izgnanstva iz kraljevstva, umrli su držeći se za ruke

Jednog dana Princ Fahoong šetajući šumom uz obalu jezera Khong Long Lake čuo je kako u daljini neka djevojka pjeva. Takvu pjesmu nije čuo nikada prije, njen glas je bio očaravajuć pa se istoga trenutka zaljubio. Potrčao je prema mjestu s kojeg je mislio da pjesma dolazi, no pjesma je odjedanput stala, djevojke nije bilo.

Okrenuo se i krenuo prema kući kada je začuo djevojački plač. Duboko u srcu, znao je da je to ista djevojka koja je maločas pjevala. Odjednom, na obližnjem rtu vidio je crveni pa zeleni bljesak, baš iza velikog stabla. Potrčao je prema njemu. I opet djevojke nije bilo. No, tačno ispod svojih nogu ugledao je zmijsku kožu. Uzeo ju je i omotao oko svojih ruku.

Vidio je mnogo zmijskih koža prije, ali nikada ovako čudnog uzorka – jedan je dio bio briljantno crvene boje, a druga polovina zelena poput lišća na velikom stablu.

Odlučio je da razgovara sa djedom King Ue-Lueom, o djevojci koja ima najljepši glas koji je ikada čuo. Djed je bio mudar čovjek, neki su ga zvali najmudrijim čovjekom na svijetu. On će znati, smatrao je Princ.

U međuvremenu, na drugoj strani jezera Khong Long na obali je sjedila djevojka. I plakala. Zvala se Nakkarintrani. Bila je tužna, život je bio nepravedan. Nedugo prije šetala je šumom i vidjela najljepšeg muškarca, prekrasnog osmijeha i najljepših plavih očiju. Zaljubila se svom dušom, ali je znala da nikada neće moći biti zajedno. Naime, Nakkarintrani je imala tajnu.

Ona je nāgi – zmija koja može poprimiti ljudski oblik. Njena porodica je živjela u netaknutom podzemlju po imenu Patala Loka, mjestu prepunom zlata, srebra i rubina koji su bili veći od muške šake. Njen otac, bio je vladar Naka naroda i bogovi su mu dali u zadatak da čuva ta blaga.

Kroz vijekove, narod je izgradio veličanstven grad, živjeli su u palačama i kućama, baš kao ljudi. No svi su znali za zakon prema kojem se nijedan Naka ne smije oženiti za ljudsko biće jer će se u suprotnom razljutiti i uzeti im svo bogatstvo. A bez tog blaga, grad bi bio na ivici siromaštva i Naka narod bi izumro.

No zaljubljena Nakkarintrani imala je plan. Poći će u šumu i pronaći odabranika svog srca. Otkrit će mu svoju tajnu. Ako bude osjećao isto što i ona, zajedno će pobjeći u neko daleko kraljevstvo gdje niko neće znati niti mariti za tim što je ona nagi.

Otrčala je u svoju sobu i uzela svoje stvari. Bila strašno uzbuđena. A plan joj se ostvario i bolje nego što je očekivala. Otišla je u šumu, i ubrzo je opet srela princa. Bio je ljepši neg što ga se sjećala. I nije bio tek običan čovjek. On je bio princ!

Naravno da se priobojavala otkriti mu svoju tajnu, ali nakon što mu je otkrila rekao joj je da je njegova ljubav iskrena i snažna, da će je voljeti do kraja života.

Nakon što joj je to rekao, prvi put su se poljubili. I u tom trenutku, čuli su tigra kako riče. A onda je tigar skočio na Nakkarintrani, zamalo je ugrizao za vrat. U to je princ Fahoong izvadio mač iz korica i udario tigra po nozi. Tigar je odjurio duboko u šumu, cvileći od bola.

Nakkarintrani ga je upitala: “Zašto nisi ubio zvijer, nego ga samo ozlijedio-‘”

Odgovorio je da ne može nauditi nijednom živom biću, koliko god se ono činilo opasnim. Kada je to čula, znala je da imala dobar osjećaj, da je princ dobar čovjek. U to je princ uzeo za ruku, pogledao svojim plavim očima i pitao hoće li biti njegova žena. Pala mu je u zagrljaj i počeli su se ljubiti, pa mu rekla da hoće.

Nekoliko dana kasnije, princ Fahoong nestrpljivo je čekao ispred djedove sobe u palači. Samo dan prije, starom kralju je rekao da je upoznao ljubav svog života i da je zaprosio. Rekao mu je i da je ona kćerka gospodara Naka, te da je ona nagi. Djed je poslao jahača u Naka kraljevstvo, da upita vladara Naku da mu dođe u posjetu. Dok je princ bio u hodniku, oni su razgovarali iza zatvorenih vrata.

Odjednom je čuo kako ga stražar doziva. Prinče Fahoong, Kralj vas treba, možete ući.” Srce je mladom princu toliko brzo lupalo da je mislio da će umrijeti. U sobi su ga dočekali djed i vladar Naka.

Dragi moj momče, obratio mu se djed, vladar Naka i ja dugo smo razgovarali. I dogovorili smo se. Ti i tvoja draga imate naš blagoslov, ali pod jednim uslovom. Smijete živjeti ovdje u palači, ali niko ne smije saznati njenu tajnu jer ću biti prisiljen izbaciti vas iz mog kraljevstva, kazao je djed.

Princ je bio presretan, zagrlio je djed i izljubio ga, a gospodar Naka je nastavio:

“Saslušaj me, kazao mu je pritom prijeteći prstom. Nisam bio za ovaj brak, naš zakon zabranjuje da se naga ženi s ljudima, posebno ako je riječ o mojoj kćeri. Ali ona je mlada i zaljubljena, i ona zna da ću nikada neću stati na put njenoj sreći. No, ako iko ikada sazna ko je ona zapravo, onda ću nažalost morati tražiti osvetu. Zapamti moje riječi, nemoj ih zaboraviti, kazao je.

Vjenčanje je bilo veličanstveno, prema svim kraljevskim dekretima, a slavlje je trajalo punih sedam dana. Radnici su radi danonoćno kako bi izgradili most preko jezera Khong Long kako bi ljudi Rattapa Nakhona and Nakarata mogli putovati između dva grada te slaviti vjenčanje.

Djevojka po imenu Khulan, služavka u kraljevskoj palači, jedina nije dijelila radost. Ona se nadala, da će ipak, jednog dana, osvojiti srce mladoga princa. Iako je godinama gajila nadu, ta se nada rasplinula. Bila je ljuta, a sav je bijes usmjerila na prinčevu suprugu.

Tri godine su prošle i sve je bilo kao u bajci. No, Nakkarintrani nije podarila nasljednika, a ljudi u Rattapa Nakhonu nisu bili s njom zadovoljni. Nisu znali da je ona nāga jer se njena tajna strogo čuvala. Zato se smatralo da je neplodna.

Žene koje su radile u palači, zvali su je neplodna. Smijale su joj se i izrugivale je, a Nakkarintrani je postajala sve tužnija i slabija. Dane je uglavnom provodila u svojoj spavaćoj sobi. Odbijala je hranu. Toliko se razboljela da je izgubila sposobnost zadržavanja ljudskog oblika te se povremeno pretvarala u zmiju. U tajnosti, u trenucima samoće.

Jednog jutra služavka Khulan poslana je po ostatke koje Nakkarintrani nije pojela večer prije. Pokucala je na vrata, a s obzirom da joj se niko nije obratio, ušla je u sobu. No u krevetu je, umjesto Nakkarintrani vidjela ogromnu zmiju. Uplašena je počela bježati, no začula je glas kako je doziva.

“Molim te, ne boj sssse, Khulan. To ssssam ja, Nakkarintrani, tvoja princezzzzza.

Khulan se prestravila i odlučila je sve reći princu. Istrčala je iz sobe vičući ‘Gdje je princ? Njegova supruga je zmija’.

Njeni krici su odzvanjali palačom i uskoro su svi saznali dugo čuvanu tajnu. I sam vladar Naka, koji je u to vrijeme boravio u palači jer se slavio kraljev rođendan, čuo ju je kako viče i to ga je razbjesnilo. Skočio je i rekao kralju:

“Znao sam da će se to dogoditi! Nikada nisam smio dozvoliti to vjenčanje – te otišao.

Kasnije te večeri, Naka se vratio sa svojom vojskom. Ljudi u Rattapa Nakhonu nisu imali šanse. Mogli su samo posmatrati kako im vojska ruši i pali kuće i kraljevsku palaču. Mnogi su počeli bježati prema mostu, ali su na putu presreli Nakini vojnici koji su zapalili most. Jadni su ljudi padali u ponor ispod mosta.

Kralj Ue-Lue took još jednom pogledao svoje kraljevstvo i krenuo prema jezeru. Vičući prema nebu, kazao je:

“Buda mi je svjedok, nikada više neću zakoračiti na suhu zemlju sve dok se moje kraljevstvo ne obnovi.

Zakoračio je i nestao u dubinama jezera i bestraga nestao. Nikada se nije saznalo je li se utopio ili su ga bogovi osudili na život u dubinama jezera.

A šta je bilo s mladim princom Fahoongom i njegovom Nakkarintrani?

Prema nekim pričama uspjeli su preći jezero i sakriti se u malu špilju u kojoj su, držeći se za ruke, nakon nekoliko dana umrli od tuge i gladi. A ljudi koji su preživjeli tu tragičnu noć, špilju su nazvali Naka.