Las Vegas Rimskog carstva, danas potopljeni grad Baja, čuva najintimnije tajne bogatih Rimljana.
Bogati stanovnici Rima vikendom su dolazili u grad Baju kako bi u njemu priređivali zabave. Moćni državnici su na plaži ovog mjesta gradili luksuzne vile sa čuvenim kupatilima sa bazenima obloženim mozaicima. U tim vilama bogati Rimljani su se prepuštali svojim najluđim željama. Jedan od stanovnika je čak izgradio privatni nimfeum – pećinu ispunjenu mermernim statuama nimfi, posvećenu isključivo “zemaljskim užicima”.
Ovdje je svoje govore pisao Ciceron, a pjesnik Vergilije i prirodnjak Plinije takođe su ovdje imali rezidencije, nadomak javnih kupatila u kojima su podmlađivali i tijelo i duh. Pored uživanja, u Baji su moćnici obavljali svoje nezakonite poslove.
“Mnogo je priča o spletkama koje su vezane za ovaj grad”, rekao je jednom prilikom Džon Smut, istraživač koji je sa lokalnim arheolozima proučavao ovo nalazište.
Legenda kaže da je u Baji Argripina skovala zavjeru protiv supruga kako bi svog sina Nerona dovela na vlast.
Legenda kaže da je Kleopatra upravo iz Baje u svom čamcu pobjegla za Egipat nakon što je 44. godine prije nove ere ubijen njen tadašnji ljubavnik Gaj Julije Cezar, a da je Julija Agripina baš u ovom mjestu skovala zavjeru protiv svog supruga Klaudija kako bi njen sin Neron mogao da postane car Rima.
Prije više od 2.000 godina, Baja je bio Las Vegas Rimskog carstva – odmaralište udaljeno oko 30 kilometara od Napulja i Vezuva na zapadnoj obali Italije. U Baji se nalazio veliki broj vulkanskih kratera – kaldera – koji su bili ispunjeni vrelom vodom, zbog čega su ga Rimljani zvali “Vatrena polja”. Stari Rimljani su ove kaldere poštovali kao ulaze u podzemlje.
Kaldere su podstakle niz tehnoloških dostignuća kao što je vodootporni cement, izgradnja prozračnih kupola, kao i privatni ribnjaci i raskošna kupališta i saune.
Vulkanske aktivnosti donijele su ovom gradu slavu, ali i nestanak. Tokom nekoliko vijekova, postepeni uspon i pad Zemljine površine uzrokovane hidrotermalnom i seizmičkom aktivnošću učinilo je da veliki dio grada potone u vodeni grob u kojem se danas nalazi.
Italijani su tek šezdesetih godina dvadesetog vijeka spustili podmornice da istraže ovo neobično podvodno arheološko nalazište, a zaštićenim područjem proglašeno je tek 2002. godine. (Naj portal)
