Pratite nas

Zanimljivosti

Znate li kada je nastao prvi kišobran (ambrela) i zašto je premazivan voskom?

Published

on

Kišobrani su posljednjih dana neizbježni rekviziti, jer se tokom dana i više puta smjenjuju intervali sunčanog vremena i pljuskova. Da li ste se nekada upitali kada je nastao prvi kišobran?

Naime, riječ “umbrella” (suncobran/kišobran) dolazi od latinske riječi “umbra”, što znači hlad ili sjena.
Ne zna se je li nastao po uzoru na velike listove kojima su se nekada ljudi štitili od sunca i kiše, ili je nastao pojavom šatora, ali se zna da je ovaj nezamjenjivi predmet izumljen prije više hiljada godina.
Može se vidjeti u staroj umjetnosti Egipta, Sirije, Grčke i Kine. Prvobitna namjena mu je bila zaštita od sunca i izrađivan je od papira ili svile.

Kinezi su bili prvi (prije 1700 godina) koji su svoje suncobrane učinili vodootpornim i upotrebljavali ih kao zaštitu od kiše. Kako bi bili nepropusni, premazivali su ih voskom. Iz Kine su trgovci svilom kišobran prenijeli do Asirije, Indije i Perzije. Iz Perzije je donesen u Egipat gdje je, kao posvuda na Istoku, bio znakom položaja i ugleda.

U Evropu je stigao u 16. vijeku. U početku se smatrao predmetom prikladnim samo za žene, a zatim ga je pisac i putnik Perzijom, Jonas Hanway, koristio u Engleskoj pa je kišobran postao popularan i među muškarcima.

Prvi kišobrani u Evropi bili su napravljeni od drveta ili kitovih kostiju, pokriveni kožom alpaka ili nauljenom tkaninom. Savijene ručke na kišobranu izrađivale su se od tvrdog drveta kao što je ebanovina. Prva prodavnica kišobrana se zvala “James Smith i sinovi”. Otvorena je 1830. i još uvijek se nalazi u Oxfordskoj ulici, u Londonu u Engleskoj.

Današnji kišobrani izrađuju se od najrazličitijih materijala: voštanog papira, pamuka, najlona, plastičnih folija, svile, zatim drvenog, metalnog ili plastičnog štapa i rasklopivih žica sa nepropusnim platnom.
Inače, prvi sklopivi kišobran pojavio se u Engleskoj, 1850. godine, zahvaljujući izumu Henryja Hollanda koji je uveo čelične žice i Samuela Foxa koji je taj izum doradio.

Zanimljivosti

Uspjeh Nihada Mameledžije, jednog od najboljih bh. kuhara: U Saudijskoj Arabiji otvoren restoran sa njegovim imenom i bosanskom kuhinjom

Published

on

Uspjeh Nihada Mameledžije, jednog od najboljih bh. kuhara: U Saudijskoj Arabiji otvoren restoran sa njegovim imenom i bosanskom kuhinjom

Prave bosanske specijalitete, i to po tradicionalnoj recepturi, sada je moguće pojesti i u dalekoj Saudijskoj Arabiji.

Glavni krivac za to je jedan od najboljih bosanskohercegovačkih kuhara Nihad Mameledžija koji je već nekoliko mjeseci stanovnik Al Hofufa, najvećeg grada u oazi Hasi u istočnom dijelu Saudijske Arabije.

Veliko priznanje

Al Hofuf ima mnogo toga za ponuditi posjetiocima. Ovaj grad nudi prekrasne pustinjske krajolike, bogatu historiju i kulturu, kao i predivne parkove i vrtove, a jučer je u njemu počeo sa radom restoran „Chef Nihad“.

Tokom svoje karijere Nihad Mameledžija proputovao je mnogo zemalja, isprobao raznovrsna jela. Kuhao za brojne narode, a sada je kao kruna višedecenijskog rada došao restoran koji nosi njegovo ime.

– Ovo je stvarno veliko priznanje. Arapski investitori odlučili su restoran nazvati mojim imenom. Prvobitna ideja je bila da se zove „Restoran Slow Fusion“, ali su ga na kraju nazvali po meni i u budućnosti eventualno planiraju pokrenuti lanac restorana sa tim brendom, po uzoru na poznate chefove Nusreta Gokcea, Buraka Ozdemira, Jamieja Olivera…

U visokoj gastronomiji je sada trend da se restorani nazivaju imenima chefova i zaista mi je u neku ruku bilo drago na tom prijedlogu, a sa druge strane znao sam kakvu to odgovornost nosi – kaže na početku razgovora Mameledžija.

Nihad je u Saudijsku Arabiju došao na kraći period i nije imao namjeru da se duže zadržava.

Fine dining

– Nisam imao velike planove, ali ponuda koju sam dobio od investitora jednostavno se nije mogla odbiti. Prihvatio sam i vidjet ćemo sad kako će se ta cijela priča odvijati. Restoran smo otvorili 1. oktobra. Prvobitna ideja investitora je bila da to bude gril restoran sa sarajevskim ćevapima kao glavnim proizvodom. No, nakon moje prezentacije cjelokupne bh. kuhinje, ali i dijela balkanskih i mediteranskih specijaliteta, odlučeno je da to bude bosanski-balkanski-mediteranski fine dining.

Jedno od jela koje ih je najviše oduševilo je naš kralj svih pita burek. Arapi jako vole rižu i to basmati i jasmin rižu koje su dvije popularne vrste dugog zrna. Posebno vole biryani i kabsu. To su njihova glavna jela, a, naravno, vole gril. Regija u kojoj se nalazi Al Hofuf dugo je bila pod Osmanskim carstvom tako da vole i tursku kuhinju i dobro prolaze naša jela “na kašiku“, kao što su bamija, sitni ćevap i tarhana – govori Mameledžija.

Arapi vole luksuz, tako da su svi restorani velikih kvadratura i troši se mnogo novca na enterijer u kojem dominira zlato i mermer.

– Vodi se računa u svakom detalju. Same kuhinje su dobro opremljene sa modernom i najnovijom opremom. Veliki izazov ovog posla i samog restorana je kako kreirati jela koja se sviđaju Arapima, jer su oni ljudi sa specifičnim okusima, navikama i željama. To određuje i samu uspješnost restorana. Generalno restorana ima puno, skoro na svakom koraku, i skoro svih svjetskih kuhinja.

Osam nacija

Otvaraju se i zatvaraju, kao i svugdje u svijetu. Neki su uspješni, neki ne i vrlo brzo se zatvaraju nakon samog otvaranja. Još jedan od izazova sa kojima sam se susreo je i radna snaga, koja je problem širom svijeta. U mojoj kuhinji, pored bosanske, imamo još osam nacija. Tu su radnici iz Tunisa, Egipta, Šri Lanke, Indije, Bangladeša, Maroka, Nepala i Kenije. Kuhanje je jedna visoka filozofija, nije baš lako sabrati sve tajne u dvije rečenice. Kada se kuha na visokom nivou, mora se paziti na svaki i najmanji detalj. Da finalni produkt bude ukusan, ali da to i na tanjiru lijepo izgleda – ističe jedan od najboljih bh. kuhara.

Nihadu nedostaje Sarajevo, i, kako kaže, kada čovjek proputuje svijetom shvati zašto svi vole svoju rodnu grudu.

– Saudijska Arabija je lijepa, ali nigdje nema Bosne… AL Hofufu i regija Al Ahsa u kojoj se nalazi je u stvari najveća oaza u Saudijskoj Arabiji. Ima velike zalihe vode pod zemljom, veliki je proizvođač hurmi i zadnje uporište Osmanskog carstva na Arapskom poluotoku.

U blizini je Dammama i Khobara, poznatih gradova u kojima je sjedište naftnog giganta Saudi Aramco, jedne od najuspješnijih svjetskih kompanija. Temperature i klima su nešto na što treba vremena da se čovjek navikne. Zima je jako ugodna sa 30 stepeni Celzijusovih, a cijelo ljeto temperature su oko 50 stepeni – kaže Mameledžija.

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending