Sudbine

Zeka je vjenčao oko 10.000 parova: JEDNI MI SE ZAHVALJUJU, A IMA I ONIH KOJI KAŽU „TI SI ME ZAJ..O ZA CIJELI ŽIVOT

Published

8 mjeseci

07/01/2024

Nišlija Miloje Zečević je tokom 36 godina rada u Matičnoj službi u niškoj Gradskoj upravi vjenčao oko 10.000 ljudi, tako da i dalje važi za matičara sa najvećim brojem vjenčanih parova, iako je u penziji već pet godina. Zečević kaže da ga i dan danas ljudi koje je vjenčao zaustavljaju na ulici, a reakcije su vrlo različite u zavisnosti od toga koliko su zadovoljni svojim brakom.

„Ima onih koji mi se zahvaljuju, ali ima i onih koji mi kažu: „Ti si me zaj..o za cijeli život“. Sreo sam skoro dvije žene; jedna je rekla: “Ovaj me je vjenčao i zeznuo“, a druga je rekla: „A mene je zeznuo što me nije vjenčao. Vjenčao me drugi matičar pa sam se razvela – govori Zečević, poznatiji kao Zeka.

Prema njegovim riječima, tokom svoje karijere matičara susretao se na terenu sa najrazlčitijim ljudima i sudbinama, bilo je i mnogo lijepih, ali i ne tako prijatnih situacija.

„Najljepše vjenčanje za svih 36 godina koliko sam radio, bilo mi je vjenčanje dva rođena brata dvjema rođenim sestrama. Vjenčao sam ih u isto vrijeme i zagrljeni su svo četvoro izašli iz sale za vjenčanje. Nisu živjeli u istoj kući, imao je svako svoju, ali vjerujem da i dan danas imaju sretne brakove – kazao je naš sagovornik i dodao da je tokom svoje karijere matičara vjenčao i tri gradonačelnika Niša.

Zečević je izjavio da su na početku njegove karijere parovi koji su sklapali brak bili mlađi nego kada je odlazio u penziju mada je, dodaje, uvijek bilo i ljudi u poznim godinama koji su željeli da ozakone svoju ljubav.

„Najstariji par koji sam vjenčao bio je par koji je živio u staračkom domu u Nišu, pa sam ih i tamo vjenčao. Oboje su imali preko 80 godina, pa je to bio događaj koji je privukao veliku pažnju i korisnika doma i medija. Vjenčanju je prisustvovalo više od 100 ljudi, a svi iz doma su posvjedočili da se mladenci neizmjerno vole. Rekli su mi da po čitav dan sjede zajedno u holu i drže se za ruke- prisjeća se Zečević.

Dodao je da vjerovatno nema kafane u Nišu u kojoj nije vjenčao mladence, ali je na zahtjev mlade i mladoženje odlazio i u Tvrđavu, na kej pored Nišave, na izletište Kamenički vis. Sjeća se i parova koje je vjenčao u Kazneno-poravnom zavodu, posebno jednog para pošto je mladoženja bio na lošem glasu.

„On je zbog svojih kriminalnih djela koje je počinio bio osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu, a ona je bila obrazovana, zaposlena žena. I tom vjenčanju je prisustvovalo puno ljudi. Brak se na žalost završio razvodom, mada je mladoženji bila ublažena zatvorska kazna – rekao je Zečević.

Kazao da se nerado sjeća vjenčanja zakazanog na keju kod Nišave, jer mladenci nisu zaključili brak.

„Na keju se okupilo tridesetak gostiju, uglavnom mladih, kada je mladoženjina majka došla i rekla mu da će, ukoliko se vjenča sa tom djevojkom, istog časa otići i baciti se pod autobus. To je ponovila više puta, tako da su svi čuli. Morali smo da krenemo sa vjenčanjem i taj mladić je ćutao kada sam ga pitao da li dobrovoljno stupa u brak. Ponovio sam pitanje još dva puta, ali je ćutao svo vrijeme i morao sam da kažem da smo za taj dan završili i da možemo neki drugi dan da se vidimo. Zaista se jesmo vidjeli poslije nekog vremena, vjenčali su se, međutim, brak nije dugo potrajao – prisjeća se Zečević.

U neprijatnom sjećanju Zečeviću je ostalo i vjenčanje mladića i njegove izabranice koja je iza sebe već imala jedan brak.

„Ona je bila lijepa kao anđeo, ali razvedena i to njegov otac nikako nije mogao da prihvati. Nekoliko dana zaredom je dolazio u matičnu službu i vršio pritisak na nas da otkažemo vjenčanje. Prijetio je i da će baciti bombu, rekao je da je on pukovnik i da njegov sin ne može da oženi razvedenu ženu. Vjenčanje je ipak održano, a kada su izašli iz svečane sale izašao sam i ja za njima. Tog momenta su se ispred kuće za vjenčanje zaustavila dva džipa žandarmerije i iz njih su iskočili policajci potpuno opremljeni zaštitnom opremom. Imali su dojavu da će bomba biti bačena pa su zato dojurili. Srećom sve se dobro završilo – kazao je naš sagovornik. (Naj portal)

Tagovi:matičar Miloje Zečević vjenčanje

Sljedeća vijest

Priča o Zlatanu Alagiću iz Bihaća: UPRKOS INVALIDITETU TRČI MARATONE I POMAŽE DRUGIMA

Predhodna vijest

Živa istina: IZRASLA JOJ ĆUNA U 25 – OJ GODINI

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)