U svijetu se četvrti maj obilježava kao Dan Ratova zvijezda, a na balkanskim prostorima (od Triglava do Đevđelije i od Save do mora) mnogi se sjećaju ovog datuma 1980. godine, kada je u tog datuma prestalo da kuca srce najvećeg sina naroda i narodnosti Jugoslavije.

Od Titove smrti prošle su 42 godine. Sahranjen je 8.maja 1980. Posljednjem ispraćaju je prisustvovalo 218 delegacija iz 126 zemalja, 33 predsjednika država, 21 premijer, četiri kralja i pet prinčeva. Milioni Jugoslovena su ga oplakivali, cijeli svijet mu odavao počast.

Sve svjetske agencije prenijele su kao hitnu vijest o Brozovoj smrti, a u Alžiru je prekinuto zasjedanje centralnog komiteta koji je minutom ćutanja odao počast jugoslovenskom predsjedniku. U Jugoslaviji je proglašena sedmodnevna žalost.

Od Tita su se 8. maja u Beogradu, između ostalih, oprostili i Leonid Brežnjev, britanska kraljica Elizabeta Druga i premijerka Margaret Tačer, indijska premijerka Indira Gandi, predsjednik Rumunije Nikolae Čaušesku, prvi predsjednik Sjeverne Koreje Kim Il Sung, Kenet Kaunda, predsjednik Zambije i Sadam Husein, predsjednik Iraka.

Ljudi sa Zapada, sa Istoka, iz Afrike, Amerike, Azije – svi se poklonili Titu kao čovjeku koji je interpretirao dvij e ideje – prva je pravo svakog naroda da živi samostalno, a druga da svaki čovjek ima pravo da uspostavlja sopstveni život.

Prisustvo velikog broja stranih delegacija pripisuje se Titovim uspjesima od dvije i po decenije ranije – uspehu politike Pokreta nesvrstanih. Kada je sa premijerom Indije Džavaharlalom Nehruom i predsjednikom Egipta Gamalom Abdelom Naserom 1956. na Brionima potpisao deklaraciju o zajedničkoj saradnji i tako udahnuo život Pokretu nesvrstanih – skupu zemalja neprivrženih ni Istoku, ni Zapadu – Tito je započeo politiku kojom je Jugoslaviju pokušao da približi podijeljenom svijetu.

Tita nema 42 godine. Nema ni Jugoslavije, zemlje zbratimljenih naroda i narodnosti, bratskih republika i pokrajina. A on, njegov lik i djelo danas su na granici između mita i realnosti; dok za jedne ostaje najveći sin jugoslovenskih naroda i narodnosti, svetski priznat političar i glavni šaraf u nekadašnjoj osovini – bratstvo i jedinstvo – za druge je strani špijun koji je radio na podrivanju nacionalnih interesa i identiteta jedne od suprotstavljenih strana.

Bilo kako bilo, Tito je ipak najveća istorijska ličnost rođena na ovim prostorima. Dok je bila Jugoslaviji, svi tadašnji narodi su sa crvenim pasošem bili poznati i priznati širom svijeta, bili su moćna ekonomska I vojna sila. A danas bivše republike kao države imaju svoje živote, na ivici su prosjačkog štapa… .
Čini se da što vrijeme više odmiče Titova epoha se sve više žali. Jer, u Titovo vrijeme se živjelo časno…

Došla su nova vremena, u zemljama Titove Jugoslavije na vlast su stigle snage koje je Josip Bror porazio u Drugom svjetskom ratu, boreći se protiv fašizma. Uz sve to zaratile su devedesetih godina prošlog vijeka. Revizionisti su na sceni, pokušavaju pobijediti i u izgubljenom Drugom svjetskom ratu. Titu spočitavaju niz grijehova, uklanjaju njegove ulice niste, nazive gradova, antifašizam smatraju grijehom, a kolaboracije i fašistoidnosti – nacionalnim vrlinama.

Sve se čini da se ubijede današnje generacije kako je sa Titom na čelu bio uzaludan život, a kako ovaj današnji sa demokratama . nacionalistima nudi svijetlu budućnost… Vrijeme će i njima suditi. (Naj portal)