Pratite nas

Razglednice

Zabave djetinjstva: K’O NEKAD SANKANJE SARAJEVSKIM MAHALAMA I SOKACIMA

Published

on

U organizaciji Udruženja sarajevske raje danas je na padinama Trebevića održano četvrto po redu sankanje najmlađih, mada je bilo o onih starijih, nazvao “Kroz mahale do grada”.

Spektakl je krenuo s gornje stanice žičare “Ramo Biber”. Odjekivala je dječija graja „Čuvaaaaj doleeeeee“. Ekipa na sankama je napravila pauzu, uz besplatan grah na Čolinoj kapi. Svi oni koji nisu imali novac za karte za žičaru, ulaznice su im bile plaćene.

Dolaznu stanicu trebevićke žičare u Sarajevu “Ramo Biber” danas je posebno “oživjela” veća grupa građana koji su se odlučili s tog mjesta sankama spustiti do grada kroz mahale te na taj način vratiti duh nekadašnjeg druženja Sarajlija koje je vremenom sve više iščezavalo

“Lijepo nam je bilo. Imali smo druženje i podjelu poklona i super nam je bilo”, kazao je Nedim Ramić, organizator ovog nostalgičnog druženja, koji je odrastao na Mahmutovcu i dobro pamti dječiju igru u svim sarajevskim mahalama. Bez mobitela, računara, TV prijemnika

Svaka sarajevska mahala i svaki sokak imali su svoju stazu za sankanje i uvijek se vodila rasprava koja je najbolja u gradu. Da li ona vratnička, bistrička, sobunarska, ili ona u Gornjem Hrasnu, Širokači, na Bjelavama. Džidžikovac… Sankalo se i po danu, i u večernjim satima. Uživalo se na snijegu. U Sarajevu, zapravo, nije bilo sokaka bez plaza, improvizovanih skokova, bez slićura (improvizovanih skija od gajbe), kuleta….Uživalo se do “mrklog akšama”.

Na ove zabave djetinjstva uspijevaju bar jednom godišnje podsjetiti iz Udruženja sarajevske raje. I uspijevaju u tome. Najmlađi su sretni, a stariji s nostalgijom se prisjećaju nezabopravnih slika.

Te sarajevske snježne radosti i sankanja na snijegu uistinu su bili praznici. Po cijeli dan djeca nisu ulazila u kuću; dođu samo na vrata i zovu mamu da im namaže krišku. Ni slučajno nisu ulazili u kuću, jer ako mati vidi mokre čarape nema više napolje!

A kada naveče, nakon cjelodnevnog sankanja, valjanja, puzanja…, onako izmoreni, vlažne odjeće, ponekad i poderane, dođemo u kuću, trebalo jena raport. Majka drobi, prijeti, nana priprema čaj, presvlači…

Sankanje kroz sarajevske mahale su posebna uspomena koju pamte nešto starije generacije. Sada su ti prizori poprilično rijetki, mladima su interesantniji drugi vidovi zabave i druženja, a oni stariji se sa nostalgijom sjećaju kako je to nekada bilo. (Naj portal)

 

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending