Pratite nas

Razglednice

Za radost je potrebno baš malo: POGLEDAJTE SELO VILENJAKOVO

Published

on

U borovoj šumi kod Nirnberga su najprije djeca napravila kućicu za vilenjake. I slijedeći put zatekli još kućica. Vilenjakovo se sad preteže na površini poput fudbalskog terena, i ima svoju internet-stranicu.

Sve je započelo tako što je jednog dana početkom novembra Zilke Zauer toplo odjenula svoju djecu, uzela još par komšijske djece, i povela ih u šetnju šumom. Zgodno da se odagna sumornost pandemije i lokdauna. Zauer dobro poznaje šume između Hitmansdorfa i Egersdorfa nadomak Nirnberga, jer tu je odrasla, prenosi Dojče Vele.

U borovoj šumi su djeca došla na ideju na koju djeca, to zna svaki roditelj, često dolaze u šumi – da naprave kućicu u skladu sa svojim mogućnostima. Naslonili su nekoliko grančica na stablo, napravili krov od otpale kore, poredali mahovinu. Kućica za vilenjake, rekla su djeca!

Kada je Zilke Zauer nekoliko dana kasnije šetala šumom, imala je šta i da vidi. Vilenjačka kućica je još stajala – i dalje nenaseljena – ali je pored nje neko napravio još četiri slične. Krajem novembra su ona i djeca doneli minijaturna božićna stabla i figure vilenjaka da nasele kućice – a tamo ih je bilo još više nego prošli put.

“Tad smo znali da se nešto dešava”, sjeća se ova majka koja radi na obližnjem Univerzitetu Erlangen-Nirnberg.

“Kad smo donijeli božićne ukrase, to je izgleda ohrabrilo druge ljude. Jer, kad smo slijedeći put došli, tu je bilo pravcato vilenjačko selo. U nekim kućercima za vilenjake čak je bio i minijaturni namještaj!”

Tu je već bilo vrijeme da selo dobije ime pa je Zauer okačila mali znak sa natpisom Elflingen, što bi u slobodnom prevodu bilo Vilenjakovo.

Pošto je stvar postala ozbiljna, a naselje dalje raslo, Zauer je popričala sa poljoprivrednikom kojem pripada taj dio šume. On je rekao da sve zna i da nema problema sa vilenjačkim selom. Zilke Zauer je obećala da će uklanjati ukrase od plastike ili drugih neprirodnih materijala koji se tamo nađu

Sada u Vilenjakovu, na površini približnoj fudbalskom terenu, stoji stotinak kućica za mala čudesna bića iz šume. Od malenih koje ne prelaze petnaestak santimetara, sve do dvospratnica visine djeteta. Svaka kuća je jedinstvena.

Vilenjaci su čak dobili puteljke, igralište, pećinu i štalu za konjiće. Ovdje vaspitačice na izlet dovode djecu iz obližnjih vrtića, porodice putuju da bi posjetile seoce koje čak ima i svoj internet-portal.

Zilke Zauer nam kaže da selo tako brzo raste jer je idealan primjer “korona-kreativnosti”. Na otvorenom se ljudi mogu okupiti uz držanje odstojanja. Osjećaj da se ni iz čega stvara magija daje snagu u vrijeme žestokih ograničenja života i vrijeme dosade.

U mnogim kućicama su štrikane figurice vilenjaka. Pravog vilenjaka u Vilenjakovu još niko nije vidio, ali to je samo dokaz da postoje – oni su naime poznati po tome da se pojavljuju kad ih niko ne vidi. Uostalom, važno je da su svi sretni. (Naj portal/Foto: DW/Silke Sauer)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending