Pratite nas

Razglednice

Vranica, raj na zemlji: KO JEDNOM DOĐE, SIGURNO ĆE SE OPET VRATITI

Published

on

Smještena u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, planina Vranica nalazi se na razvođu slivova Vrbasa i Bosne, a sa svojih devet vrhova, koji su visoki preko 2.000 metara, najviša je u području srednje Bosne.

Ova pitoma planina pravi je raj za planinare, ali i sve druge ljubitelje prirode, u svojim njedrima krije brojne tajne i ljepote i pravi je užitak hoditi njenim brdima i dolinama.

Premrežena je brojnim stazama koje su veoma dobro označene, najviši vrh je Nadrkrstac (2.112 m), a slijede ga Krstac (2.069 m) i Rosinj (2.059 m). Područje je ovo gdje se susreću dvije klime – mediteranska, koja dopire iz doline Neretve, i kontinentalna, pa je Vranica poznata po velikoj količini padavina.

Zime obiluju snijegom, čija visina zna biti i preko dva metra, pa se na padinama planine nalaze i skijališta Brusnica i Vran kamen. Hidrološka situacija je veoma povoljna, pa je Vranica bogata brojnim izvorima i površinskim vodama koje teku niz njene padine te napajaju Vrbas i druge rijeke koje teku u nizini.

Prokoško jezero
Ipak, dragulj Vranice i ono po čemu je ona posebno prepoznatljiva je čarobno Prokoško jezero. Ono se nalazi na nadmorskoj visini od 1.626 metara, u dolini ušuškanoj između goropadnih planinskih visova, a pogled na ovaj prizor nešto je što se pamti cijelog života. Ovo ledničko jezero je kroz istoriju bilo okruženo pastirskim kolibama, od kojih se mnoge i danas tamo nalaze.

Međutim, u posljednjih nekoliko decenija urbanizacija je uzela danak, pa se uz samo jezero i na njegovim obodima gradi veliki broj vikendica i turističkih smještaja. Tako je vremenom izniknuo pravi mali gradić sa drvenim kućama koje se nastoje uklopiti u autentični ambijent cijelog prostora. Boravak na ovom mjestu krije mnoge draži, a da bi se doživjela njegova iskonska ljepota, moraju se osjetiti jutra i večeri, kada se sunce i zeleni planinski obronci oslikavaju na površini jezera.

Cijelo ovo naselje oživi s proljećem, kada pastiri dogone stoku na ispašu, pa se u jutarnjoj koloni redovno mogu susresti stada krava ili ovaca koja se napajaju vodom s jezera, a potom poznatom utabanom stazom odlaze na ispašu. Također, prisutan je i veliki broj turista, koji dolaze makadamskim putem iz pravca Fojnice da uživaju u planinskoj prirodi i domaćoj gastronomiji koja se nudi, a u posljednje vrijeme primjetno je i povećano prisustvo posjetilaca iz arapskih zemalja, od kojih su neki u međuvremenu postali i vlasnici nekretnina.

Prokoško jezero poznato je i po tritonu, endemičnoj vrsti vodozemca, koji je u prošlosti nastanjivao njegove vode. Ipak, posljednjih godina nije evidentirano njegovo prisustvo u samom jezeru, ali jeste u okolnim barama i manjim jezerima. Poribljavanje i ubrzana gradnja vikend-naselja su, pretpostavlja se, uzeli svoj danak.

Životinjski i biljni svijet
Vranica je oduvijek bila poznata po lovu. Nakon okončanja posljednjeg rata, stanje divljači bilo je veoma loše, ali se u zadnje vrijeme popravilo. Životni uslovi na ovoj planini su veoma dobri za sve vrste autohtone divljači, posebno za mrkog medvjeda i srne. Vranica je, zbog svojih prirodnih pogodnosti, pravi botanički raj, te na njenim obroncima raste i obitava bogata i raznovrsna flora. U nižim područjima prevladavaju guste šume bukve, jele i smreke, dok su viši vrhovi dom za kleku i patuljastu crnogoricu.

Vranica je također poznata i po velikom broju borovnica, pa se u vrijeme berbe na ovoj planini mogu naći brojni berači ovog voća, baš kao i brusnice te islandskog lišaja. Inače, to je najpoznatija rudna planina u našoj zemlji, još od rimskog perioda.

Na njoj su se kroz burnu istoriju nalazili rudnici zlata i drugih plemenitih metala i minerala, ali je rudna eksploatacija u posljednjih nekoliko decenija obustavljena. “Za sve koji vole planine, Vranica se mora naći na listi planina koje moraju posjetiti. Ko dođe jednom, sigurno će se opet vratiti, jer je ovo jednostavno raj na zemlji”, kaže Samir Šadić, dugogodišnji planinar i posjetilac ove planinske ljepotice. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending