Konjički klub je osnovala porodica Pejić koja su strast prema konjima pretvorili u način život, prenoseći tu ljubav i na goste i posjetitelje koji dođu na njihovo imanje
U zaseoku Sovići, općina Grude, nekoliko stotina metara od glavne magistralne ceste smješten je Konjički klub “Stina” jedan od najatraktivnijih klubova na prostorima Hercegovine.

Konjički klub je osnovala porodica Pejić koja su strast prema konjima pretvorili u način život, prenoseći tu ljubav i na goste i posjetitelje koji dođu na njihovo imanje. Tri sestre; Marija, Melani te Matija kao najmlađa u porodici (11 godina) zadužene su za trening konja i obuku jahanja dok su majka, otac i brat logistička podrška.

No, nerijetko jedni drugima uskaču u pomoć te nema stroge podjele poslova.

“Počeli smo s jednim, kao ostvarenje dječje želje, ali se uz našu ostvarivala i dugogodišnja želja oca te se broj konja povećavao. Trenutno je na imanju 17 konja, a prije par dana stigla nam je i kobilica Hana koja je prava atrakcija na imanju – ispričala je za Fenu jedna od tri sestre, trenerica i menadžerica Konjičkoga Kuba “Stina” Marija Mikulić ex Pejić.

Marija i njena sestra Melani bile su su članice reprezentacije Konjičkoga sporta BiH i sudjelovale na takmičenjima u BiH i državama regije. Također su učestvovale na balkanskim prvenstvima što nije beznačajno s obzirom na to da klub dolazi iz malog mjesta i iz male zemlje.

“Nakon godina sporta, premda još nismo izišle iz njega, nego se samo vratili na imanje, odlučile smo da proširimo ideje koje se vezane za prirodu i konje – objašnjava Marija.
Tako je, veli, klub otvorio svoja vrata za domaće i inozemne goste i sve one koji žele i imaju mogućnosti boraviti na njihovom imanju.

”Ovo je naš životni poziv i način života tako da se naši gosti osjećaju kao dio nas i kluba- dodaje Marija, napominjući sa šalom kako oni zapravo “ni ne rade ništa jer vole ovo što žive”
Napominje kako za aktivnost terenskog jahanja prethodno iskustvo nije neophodno. Kaže kako gosti dolaze isključivo na jahanje i zadržavaju se od sedam do deset dana.

Kaže kako su u školama jahanja obično osobe od 20 do 55 godina te da je riječ o ozbiljnim zaljubljenicima konja i prirode, a koji su aktivni i dolaze svakodnevno trenirat. Uz to, napominje da ima i starijih osoba, čak do 70 godina života koji dolaze na rekreativno jahanje.

Marija ističe da imaju i terapijsko jahanje te su sretni da i takvu aktivnost mogu pružiti osobama s poteškoćama u razvoju.

“Želimo napomenuti kako ovu vrstu aktivnosti ne naplaćujemo. To je samo mali doprinos od nas za roditelje djece s poteškoćama u razvoju i najmanje što možemo učiniti za njih te im bar malo olakšati život u moru pretraga, drame, doktora- objašnjava Marija. /Naj portal)