Najmanje nastanjeno ostrvu na Jadranskom moru i hrvatskoj obali Ošljak ili Lazaret smjestilo se odmah pored Zadra, u Zadarskom kanalu. Udaljeno je tek oko 780 metara od mjesta Kali te oko 940 metara od mjesta Preko na ostrvu Ugljanu. Pripada općini Preko. Dužina obalne crte ovog nestvarno lijepog otočića iznosi 2,4 kilometra, a najviši vrh visok je tek 89 metara.
Ovdje trenutno živi jedva desetak stanovnika; najmlađem je 65, najstarijem 90 godina. To su stalni stanovnici Ošljaka. Cijeli krug oko tog najmanjeg naseljenog ostrva u Hrvatskoj možete pješice preći za 20-ak minuta
Ljeti imaju tek jedan restoran, a i on je sad, u oktobru, zatvoren. No lokalci baš sada guštaju. Ovdje nema trgovina, pošte niti kanalizacije. U “spizu” ide jedan stanovnik za cijelo mjesto u obližnje Preko.
Idilu ostrva Ošljaka održava i gospodin Boris Malec. On svako jutro, posebno ljeti, usisava svoj otok. Cijeli je radni vijek proveo u Zagrebu. No u penziji se vratio na svoj “škoj” i sada radi kao komunalni radnik na četiri sata.
Nakon uređivanja Ošljaka, gospodin Malec obično kreće u “spizu” (do trgovine) za cijelo ostrvo u obližnje Preko. Na popisu narudžbi je najčešće „štruca” kruha, ali ima i drugih potrepština.
Obično ide sam u trgovinu na susjedni Ugljan. Ponekad mu se pridruži i poneki sumještanin. Malec se s gospodinom Dragom Valčićem zna od najranije dobi. I dok tako zajedno idu, često krate put zgodama iz djetinjstva.
Nakon kupovine, kada dođe vrijeme, rućak se sprema za cijelo ostrvo.. jer ih je tek 10-ak sada tamo, a zimi još i manje.
„Nahranim, nema kome se ne da, kazao je Valter Valčić iz Osijeka.
Ostrvski kafić je obična klupica. Gospodin Denis Valčić kuha dobru kafu, ali još bolje sprema morskog psa, krokodila pa i klokana. Naime, život je proveo u Australiji kao poznati chef.
„Ugostiteljsku školu u Dubrovniku završio sam 1966. godine. Onda sam išao usavršiti engleski, godinu dana kod rođaka u Sidney. I onda se od godinu dana to stvorilo na više od 50, prisjeća se Valčić.
Plaže u Australiji, kaže, ograđene su žicom, a kupati se moraš između dvije žute zastavice. Priznaje da ga je i tada bilo strah, jer što ako morski pas probije žicu.
Draže su mu ipak plaže u Hrvatskoj i morski pas namakan u sirćetu.
„Pošto je on malo jaki, mora biti malo vinskog sirćeta samo da dade pikantnosti i da ublaži njegov miris. Krokodil je, može se reći, kao piletina, a klokan je kao svinjetina, objasnio se Denis Valčić.
I na Ošljaku je bilo, čini se, opasnih “beštija.” Boris Malec ispričao je kako ga je magarac napao kada je imao četiri godine. Dao mu je hljeba i masti, ali je magarac bio malo divlji. Srećom se tu našla, sada već pokojna Jelica, koja mu je spasila život.
U njihovim decenijama života, ako se neko zlo i dogodi, uglas će: “moglo je i svršit gore”. (Naj portal)
