Pratite nas

Razglednice

Vodimo vas na najmanje ostrvo na Jadranu: OVDJE ŽIVI DESETAK DUŠA, ZAJEDNO RUČAJU, A KAFIĆ IM JE OBIČNA KLUPICA

Published

on

Najmanje nastanjeno ostrvu na Jadranskom moru i hrvatskoj obali Ošljak ili Lazaret smjestilo se odmah pored Zadra, u Zadarskom kanalu. Udaljeno je tek oko 780 metara od mjesta Kali te oko 940 metara od mjesta Preko na ostrvu Ugljanu. Pripada općini Preko. Dužina obalne crte ovog nestvarno lijepog otočića iznosi 2,4 kilometra, a najviši vrh visok je tek 89 metara.

Ovdje trenutno živi jedva desetak stanovnika; najmlađem je 65, najstarijem 90 godina. To su stalni stanovnici Ošljaka. Cijeli krug oko tog najmanjeg naseljenog ostrva u Hrvatskoj možete pješice preći za 20-ak minuta

Ljeti imaju tek jedan restoran, a i on je sad, u oktobru, zatvoren. No lokalci baš sada guštaju. Ovdje nema trgovina, pošte niti kanalizacije. U “spizu” ide jedan stanovnik za cijelo mjesto u obližnje Preko.

Idilu ostrva Ošljaka održava i gospodin Boris Malec. On svako jutro, posebno ljeti, usisava svoj otok. Cijeli je radni vijek proveo u Zagrebu. No u penziji se vratio na svoj “škoj” i sada radi kao komunalni radnik na četiri sata.
Nakon uređivanja Ošljaka, gospodin Malec obično kreće u “spizu” (do trgovine) za cijelo ostrvo u obližnje Preko. Na popisu narudžbi je najčešće „štruca” kruha, ali ima i drugih potrepština.

Obično ide sam u trgovinu na susjedni Ugljan. Ponekad mu se pridruži i poneki sumještanin. Malec se s gospodinom Dragom Valčićem zna od najranije dobi. I dok tako zajedno idu, često krate put zgodama iz djetinjstva.

Nakon kupovine, kada dođe vrijeme, rućak se sprema za cijelo ostrvo.. jer ih je tek 10-ak sada tamo, a zimi još i manje.

„Nahranim, nema kome se ne da, kazao je Valter Valčić iz Osijeka.

Ostrvski kafić je obična klupica. Gospodin Denis Valčić kuha dobru kafu, ali još bolje sprema morskog psa, krokodila pa i klokana. Naime, život je proveo u Australiji kao poznati chef.

„Ugostiteljsku školu u Dubrovniku završio sam 1966. godine. Onda sam išao usavršiti engleski, godinu dana kod rođaka u Sidney. I onda se od godinu dana to stvorilo na više od 50, prisjeća se Valčić.

Plaže u Australiji, kaže, ograđene su žicom, a kupati se moraš između dvije žute zastavice. Priznaje da ga je i tada bilo strah, jer što ako morski pas probije žicu.

Draže su mu ipak plaže u Hrvatskoj i morski pas namakan u sirćetu.

„Pošto je on malo jaki, mora biti malo vinskog sirćeta samo da dade pikantnosti i da ublaži njegov miris. Krokodil je, može se reći, kao piletina, a klokan je kao svinjetina, objasnio se Denis Valčić.

I na Ošljaku je bilo, čini se, opasnih “beštija.” Boris Malec ispričao je kako ga je magarac napao kada je imao četiri godine. Dao mu je hljeba i masti, ali je magarac bio malo divlji. Srećom se tu našla, sada već pokojna Jelica, koja mu je spasila život.

U njihovim decenijama života, ako se neko zlo i dogodi, uglas će: “moglo je i svršit gore”. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending